„Historija odbačenih“ Jasmina Agića knjiga je koju je autor pisao duže od godinu dana i sačinjena je od 22 originalna teksta od kojih je 21 objavljen na portalu Al Jazeera Balkans. Autor se u svojim tekstovima bavio fenomenom „odbačenosti“ predstavljajući portrete dvadeset značajnih bosanskohercegovačkih pripovjedača, filmaša i historičara koji su zbog svog umjetničkog djelovanja i političko – ideoloških svjetonazora bili žrtve osporavanja, zanemarivanja i odbacivanja.

Pored portreta u knjizi je objavljen i tekst o romanu Nedžada Ibrišimovića „Vječnik“ koji zbog autorovih političkih stavova nikada u književnoj kritici nije ispravno umjetnički vrednovan. Knjiga je otvorena uvodnim poglavljem „Zlurado lice primitivizma“ u kojem Agić objašnjava razloge društvene netrepeljivosti i mehanizme kojima se društvo koristi u procesu podcjenjivanja svojih najznačajnijih umjetnika.

Agić je u svojim tekstovima nastojao shvatiti zašto bosanskohercegovačko društvo uporno i kontinuirano ne želi priznati najznačajnije vrijednosti vlastite kulture neprekidno izmišljajući razloge za progon ljudi koji svojim poetskim shvatanjima i estetskim ubjeđenjima žele modernizirati umjetničku praksu. Među mnogima koji su bili žrtve takvog odnosaa kojima se Agić bavi u svojoj knjizi su: Ivo Andrić, Meša Selimović, Skender Kulenović, Derviš Sušić, Mak Dizdar, Branko Ćopić, Zija Dizdarević, Ivan Goran Kovačić, Hasan Kikić, Bato Čengić, Mirza Idrizović, Hajrudin Šiba Krvavac, Zuko Džumhur, Isak Samokovlija, Izet Sarajlić, Radovan Samardžić, Hamdija Kreševljaković, Predrag Matvejević, Nedžad Ibrišimović i Enver Čolaković.

„Odbačeni kanon bosanskohercegovačke Moderne u literaturi, kinematografiji i likovnim umjetnostima postao je, unatrag dvije decenije, poprištem ideološkog razračunavanja u savezu sa „zluradim licem primitivizma“, kako ga je definirao autor ove knjige, jedan od najznačajnijih pisaca četvrte generacije i svakako najreleveantnijih novinara u oblasti kulture“ stoji u uvodnoj riječi izdavača koji u ocjeni sadržaja i esejističkog dometa knjige još dodaje:

„U rijetkoj sintezi književno – komparativne esejistike i publicističkog žanra visoke klase, ova knjiga Jasmina Agića baca svjetlo na problem gubitka svih vrijednosnih horizonata i kriterija u našem društvu, koji jesu presudno važni za postavljanje jedne kulture na solidne temelje. A dok se ne dogodi upravo to, naime, da ovo društvo osvijesti značaj svojih pisaca, svojih intelektualaca i svojih umjetnika, balkanski će narodi, po svemu sudeći, nastaviti proizvoditi sebi svojstven „višak“ historije odbačenih“.

Jasmin Agić rođen je u Zenici 1982. godine. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu iz oblasti teorije književnosti. Piše prozu, esejistiku, književnu i filmsku kritiku. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog P.E.N. centra. Radi kao novinar na portalu Al Jazeera Balkans u Sarajevu.

Do sada je objavio četiri knjige umjetničke proze: „Gospođica Biljana Tepalj i druge priče“, „Bahka“, „Peto godišnje doba“ i „Povučen život“, i dramu za čitanje i izvođenje „Terezinski sužanj“.

Knjigu esejističko – publicističkih zapisa „Historija odbačenih“ objavila je izdavačka kuća Connectum iz Sarajeva.

(DEPO Portal/ak)