Utapanje nije dramatično, kao što to smatra većina ljudi, takav stav rezultira filmskim prizorima, no istina je potpuno drugačija. 

Djeca se često utope u tišini, upozorenje je to pedijatra Ulfa Buehligena sa sveučilišne bolnice u Leipzigu. Ona potponu brzo i u tišini, paralizirana od šoka tako da ne stižu zazivati pomoć. 

Kad se dijete utapa čini sve što može da bi došlo do zraka, s mukom nastojeći održati nos i usta nad površinom vode, dok su ruke ispružene najćešće u vodi, a ne u zraku budući da na taj način tijelo nastoje održati iznad površine vode. 

Ističe da najveća opasnost nije dubina vode nego njezina dostupnost. Uz klasične opasnosti poput mora, jezera ili bazena opasne mogu biti i bare, zdenci te spremnici za vodu, pa  čak i kade upozorava ovaj stručnjak, dodajući da se djeca najčešće utope u prisutstvu roditelja, baka i djedova zbog manjka, ili nedostatka pozornosti. 

Uzroci nesreća leže u tome što djeca nerijetko precjene svoje sposobnosti, nepromišljena su pa i nesvjesna potencijalnih opasnosti, a dijete se može utopiti u manje od minute. 

Pedijatri kažu da je utapanje vodeći uzrok smrt djece između prve i četvrte godine života te drugi najčešći uzrok smrti djece između prve i četrnaeste godine (odmah nakon prometnih nesreća). 

Ne treba zaboraviti ni da za 69 posto djece roditelji ne očekuju da plivaju, a ipak ih zateknu u vodi.

Dr. Buehlingen podsjeća da su djeca koja se igraju u vodi glasna te roditeljima, bakama, djedocime ili dadiljama savjetuje da, čim utihnu, provjere šta se događa.

(Hayat, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)