Izvor: Radio Slobodna Evropa

Razgovarala: Dženana Karabegović

Fra Drago Bojić, bosanski franjevac i teolog, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako politika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i njenog lidera Dragana Čovića dugoročno vodi tome da će se broj katolika i Hrvata konstantno smanjivati i da će oni doći u manjinsku poziciju u Bosni i Hercegovini.

Fra Bojić, koji je već odavno zbog svojih javno izrečenih kritika izgubio mjesto predavača komunikologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a zbog rušenja mnogih crkvenih tabua smijenjen i sa mjesta urednika mjesečnika Svjetlo, za RSE kaže da ono što govori i piše ne odgovara politici Dragana Čovića i HDZ-a.

Antipolitika i bezvlašće

RSE: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u BiH, političku, ali i onu koja se tiče migrantske krize?

Bojić: Bosna i Hercegovina je cijelu svoju dejtonsku povijest taoc politika koje su proizašle iz rata i koje i danas ne odustaju od svojih tadašnjih pozicija. Pri tome i ta tzv. tranzicija je protekla u našoj zemlji i društvu u jednom kriminalnom, pljačkaškom, koruptivnom ozračju i na površini je izbacila ljude, odnosno stranke koje su se zabavile svojim vlastitim interesima. I ako nešto ovo naše društvo karakterizira, onda je to posvemašnja odsutnost kod svih za javno dobro i za opće interese i interese građana, i to je prisutno na svim stranama. Točno je da najviše destrukcije u posljednjih deset, petnaest godina dolaze od politika koje se kreiraju i vode u Banjaluci i Mostaru, ali jednako je tako točno da i dominantna bošnjačka politika je napravila puno štete i čini puno štete ovom našem društvu.

Između ostalog i odnos bosanskohercegovačkih političara prema migrantima pokazuje možda i na najbrutalniji način koliko su ti ljudi neodgovorni, koliko su nesposobni i ne žele da se uhvate u koštac sa tim problemom i da tim ljudima koji se trenutno nalaze u našoj domovini osiguraju ona elementarna ljudska prava. Ta slika našeg društva je zastrašujuća i ona gotovo svakodnevno preko medija odlazi u svijet i pokazuje da je ovo naše društvo, uz politiku koja je na svim svojim razinama destruktivna, pokazuje još nešto, a to je odsutnost empatije i solidarnosti kod velikog broja građana koji su se ne tako davno našli u jednoj sličnoj situaciji kao ovi ljudi sada.

Sadašnje političko stanje, s obzirom da se stalno blokira formiranje vlasti, je jedna vrsta antipolitike koja je prisutna na svim stranama bezvlašća koje odgovara dominantnim politikama u Bosni i Hercegovini na svim stranama i koje, nažalost, može još duže potrajati, a ono stvara jednu vrlo lošu atmosferu kod građana i u cijelom društvu. Ljudi su odustali od toga da se ovdje može išta pokrenuti nabolje i čini se da je taj trend odlazaka ljudi iz ove zemlje sve prisutniji i sve jači. Bojim se da će dugoročno to donijeti i nove probleme za ovo društvo, da će dovesti u pitanje i obrazovni i socijalni sistem i otvoriti mnoge druge probleme koje će biti jako teško sanirati i ovo će društvo stalno držati u stagnaciji. Mi ćemo na taj način sve više gubiti korak sa civiliziranim, ekonomski stabilnim, sigurnim i humanim svijetom.

Propusti Katoličke crkve i franjevačke zajednice

RSE: Može li se govoriti da ste i Vi, na neki način, žrtva ovih politika, s obzirom da ste zbog svojih javno izrečenih kritika 'udaljeni' sa Franjevačke teologije u Sarajevu, gdje ste predavali komunikologiju, ali i zbog rušenja mnogih crkvenih tabua smijenjeni sa mjesta urednika mjesečnika Svjetlo?

Bojić: Ono što ja govorim i pišem ne odgovara politici Dragana Čovića i Hrvatske demokratske zajednice, ali to što se dogodilo u mom slučaju, to se dogodilo unutar moje franjevačke zajednice Bosne Srebrene, jer ono što sam pisao kritički je vezano za ponašanje ljudi iz Katoličke crkve u ratu i nakon rata. To nije odgovaralo onima koji su bili na vlasti i mojoj zajednici, tako su se dogodile i te smjene.

Ako to gledamo generalno, mislim da jedan dio ljudi u mojoj zajednici, u franjevačkoj Bosni Srebrenoj, otvoreno i neskriveno simpatizira i podržava politiku HDZ-a i Dragana Čovića. Jedan dio šuti, oportunistički, ali je vjerovatno i kod tog dijela više simpatija na strani te politike nego pokušaja da se traži neka druga opcija. Postoji i dio ljudi koji se ne slaže s tom politikom.

Mislim da Dragan Čović umješno i lukavo koristi sadašnju tešku poziciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Kada kažem tešku, mislim da je taj narod brojčano već iz rata izašao gotovo prepolovljen, da Hrvata gotovo u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine više i nema, između ostalog, to su posljedice politike HDZ-a, a posljednjih godina imamo snažan trend odlazaka ljudi, i mislim da statistike koje su u javnosti pominjane nisu do kraja istinite, jer mislim da je daleko veći broj ljudi otišao. I kada netko stalno inzistira na toj ugroženosti, a to čini politika HDZ-a, traži to tzv. nacionalno jedinstvo, onda imate dio ljudi iz crkve koji još tome dodaju crkveno jedinstvo. U jednom takvom ozračju gdje se traži, budući da smo malobrojniji, da nas je najmanje, da su ugroženi naši vitalni nacionalni, vjerski, katolički interesi, u jednom takvom ozračju jako je teško imati drugačije stavove i drugačije govoriti o tome.

Zbog toga se događa da se onda mnogi ljudi s vremenom ušute, budući da disonantni glasovi unutar crkve i našeg naroda, slično je i na druge dvije strane, nisu nimalo poželjni, pa onda oni ljudi koji progovore kritički, čak i u vlastitoj svojoj vjerničkoj, župnoj zajednici, nisu baš dobro primljeni kod velike većine hrvatskoga naroda.

Meni je žao zbog svega toga zato što mislim da bosanski franjevci i uopće katolici u ovoj zemlji, kasnije etički Hrvati, su u posljednjih pet stoljeća prolazili različite teškoće. Možda je u prošlosti bilo težih iskustava, i uvijek su bili u manjini, ali su u svim tim razdobljima pronalazili načina, snage, mudrosti, razboritosti da se sačuvaju, da ta zajednica traje i ostane živa, zahvaljujući tome što su ih vodili mudri franjevci.

Mislim da se sada nalazimo u povijesnom trenutku, zadnjih desetak, petnaest godina, kada su teški izazovi, s obzirom i na stanje u cijeloj Bosni i Hercegovini i našoj regiji, kada se i u Katoličkoj crkvi događaju neke promjene. Mislim da se nalazimo u situaciji kada bismo trebali daleko razboritije, mudrije ljude koji će voditi i Katoličku crkvu i hrvatski narod u ovoj zemlji. Mislim da neki njihovi potezi ili što je češće prisutno da se praktično ništa ne poduzima i nijemo promatra što se sve događa sa tim narodom, dugoročno nas vodi tome da će se broj katolika i Hrvata konstantno smanjivati i da će oni doći u manjinsku poziciju u ovoj zemlji.

Sve će to biti posljedica politika HDZ-a koja trideset godina vodi taj narod i koja, zapravo, je odgovorna za sve ono loše i u ratu i nakon rata, i sada što se događa unutar tog naroda. Ne mislim da Franjevačka provincija Bosne Srebrene ili Katolička crkva trebaju voditi politiku svoga naroda, ali mislim da su na drugi način trebali uticati na promjene unutar tog naroda. Trebali su se više posvetiti političkoj pismenosti toga naroda, kulturnoj obrazovanosti, da se unutar tog naroda pojave i drugačije opcije, drugačije alternative.

Danas to sa Hrvatskim narodnim saborom koji je sve 'poklopio' se čini nemoguće. Ne znam što bi se moglo dogoditi da se sad unutar hrvatskog naroda pojavi neka drugačija opcija od one koju sada nudi Dragan Čović. Jedna takva situacija i ozračje utiče i na raspoloženje u franjevačkim i crkvenim krugovima koji pomalo prihvaćaju to mišljenje da jedino treba biti zajedno, treba držati to hrvatsko jedinstvo, treba podržati HDZ, jer samo se na taj način možemo spasiti. Nažalost, mnogi ne vide da upravo takva politika i takav stav iz godine u godinu sve više donosi štete narodu koji vodi.

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)