Preteške su priče onih kojih više nema. Ali u Prijedoru znaju jednako teške biti i priče onih koji su preživjeli. Korićanske stijene stotinama Prijedorčana 27 godina bile su grobnicama. Pojedincima koji su uspjeli preživjeti značile su najbolnija, najstrašnija sjećanja na najmonstruoznije zlo koje čovjeku može biti naneseno.

Jedan od njih razgovarao je s novinarkom Hayata. Zaštićeni je svjedok zločina u kojem su srpski vojnici više od 220 golorukih civila natjerali su do vertikalnih korićanskih litica. U leđa su im pucali i bacali ih niz provaliju. Kad je to vidio, njegov otac u očaju je tražio način da spasi svoje dijete.

- Gurnuo me onog trenutka kad su vojnici počeli pucati po nama. Odletio sam u provaliju i sticajem okolnosti ostao živ. Moj otac nije preživio i danas ga sahranjujemo drugi put. Prvi put smo mu dženazu klanjali 2011. godine, kad je pronađeno jako malo njegovih kostiju. Ni danas ne sahranjujemo kompletan skelet - kazao je za Hayat ovaj preživjeli zaštićeni svjedok.

(DEPO PORTAL; BLIN MAGAZIN/md)