Piše: Mr. Milan Jovičić

(autor sebe predstavlja kao "mostarskog Sarajliju, bosanskog Srbina i bivšeg stručnjaka Aluminija". Tekst objavljujemo uz minimalne pravopisne korekcije, ne utičući na autorsku formu rečenica.)

Lažni "hercegovački div" je posrnuo i urušio se do nivoa patuljka, što mu je i bila neumitna sudbina.

Suosjećanje, sa upaljenom svijećom posrnulom gigantu, do istine i tekstovima, već pune 23 godine, ličnoga nekrologa.

Može se i danas postavljati pitanje ko je kriv i ko je, zaista, kriv za stanje i pad ovoga giganta herceg-bosanske banovine, vjerujem da znaju njihov Bog i moja malenkost?

U hronologiji događanja, samo uz istinu, koja je i bolna, odmah se može i konstatirati da je firma Aluminij ratni plijen agresorskih čimbenika, „lukavih latina„ iz njihove Hrvatske, sa domaćim "ljutim" Hercegovcima iz HDZ-a, ustaško-fašističke recidivne tvorevine.

Na čelu sa svojim poglavnikom, "ocem nacije" kako bi mu tepali njegovi sljedbenici, krivousnim đeneralom Franjom Tuđmanom, sa povratničkim ustaškim šljamom iz Australije, Čilea, Argentine i Blajburške poljane, uz domaće krtice i glodare, uz suludu i naprasitu ideološku matricu, u svojoj agresiji, uzurpirali su firmu Aluminij, Soko i ine mostarske firme. Izvršili su neviđen urbicid nad Mostarom i proveli fašističku diskriminaciju prema radnicima nehrvatima u istim?

Sa domaćim nacionalističkim i ustaškim snagama, pod vodstvom "doglavnika" i najvećeg kriminalca Mije Brajkovića i njegovih saradnika, Ive Bradvice, Mladena Galića, Vlade Božića i inih drugih, uz počasnog govornika Franju Tuđmana, krenuli su u martu mjesecu 199.7 godine u novu proizvodnju aluminija.

Dakle, te godine je firma Aluminij krenula iz pepela, poput ptice feniksa, po analizama i tumačenjima najvećeg kriminalca i lopova i glavnog Franjinog ađutanta, po ovome zadatku. Krenula je firma, koja je vrijedila preko milijardu i pet stotina miliona, sa ratnim posljedicama, sigurno i preko milijardu državne vrijednosti.

Bio je to, kako tom prilikom izgovori glavni HDZ-ov ideolog i agresor, jaran Slobodana Miloševića, đeneral Tuđman Franjo: "Aluminij je strateški interes Republike Hrvatske"?

Njegov doglavnik, kriminalac i lopov, Mijo Brajković, ovom prilikom dodaje, obraćajući se prisutnima: "Evo, krećemo u proizvodnju sa ovim za naše bojovnike, njih preko 450 iz hrvatskoga roda, bez Bošnjaka i Srba"?

Tako su uzurpatori i krenuli u proizvodnju te 1997. godine, sa temelja uzurpirane državne imovine, uz silne progone stanovništva grada Mostara i šire Hercegovine, bez Bošnjaka i Srba, uz neviđenu, ali ostvarenu nacionalističku diskriminaciju i radnika nehrvata u ovoj firmi Aluminij?

Od navedenog perioda, istovremeno, nastupaju i grobari iste ove firme, sa svojim kriminalnim i lopovskim metodama i nakaradnom ideološkom matricom.

Svakako, najveći grobar i njihov čelnik jeste Mijo Brajković sa saradnicima, što će i vrijeme pokazati, jer su stvoreni nezamislivi gubici, radi pljačke i kriminalnih aktivnosti, nekontrolisano vođeni godinama, u osvajačkoj, zatvorenoj i opkoljenoj njihovoj ustaškoj jazbini?

Godinama je uz strašnu Gebelsovu, odnosno Mijinu, nacionalističku i lažnu informativnu propagandu, rastao ovaj "hercegovački div" za koji se javnost i još manje vlast zainteresovala, dok ovih dana "crna maca" nije zakucala i na njihova vrata?

Od toga perioda Mijo Brajković započinje kopati istinsku grobnicu ovome nekadašnjem gigantu "Energoinvesta" i Emerika Bluma, sa neviđenom diskriminacijom, zabrani Bošnjacima, Srbima i psima ulazak u firmu, kao i svim zvaničnim predstavnicima državne vlasti Bosne i Hercegovine, čiji je inače bio 100% kapital?

Radi napomene, kao stručnjak sa početka 1970. godine i kamena temeljca za tvornicu glinice, dolazim u Mostar i novozapočetu firmu i tamo negdje, u prostorijama uprave bivših boksitovih rudnika, upoznajem u čizmama nekog rudara koji je skakutao po lokacijama Čitluka, Dabrice i Stoca i inim, a kažu mi da je to bio Mijo Brajković.

S obzirom da smo uskoro pripadali istoj organizacionoj partijskoj jedinici SKJ, isti se već tada počeo busati u prsa, velikog i dokazanog komuniste i Titovog sljedbenika.

Međutim, lična moja saznanja veoma brzo su bila u spoznaji da se isti "crvendać sa partijskom knjižicom" često po sijelima i žurkama, u okolini Čitluka i drugih destinacija, istinski deklarisao kao ustaša sa ustaškim pjesmama i parolama?

Dakle, što je i žalosna konstatacija bila, veoma pouzdana i istinita, da se već tada ova nacionalistička krtica i glodar, Mijo Brajković, kao i mnogi njegovi sljedbenici, nalazio u službi povratka te ideologije iz vremena NDH?

Od njegovog poglavnika i đenerala Franje Tuđmana i mnogih njihovih oficira i kadrova, koji su potajno djelovali u svim strukturama i vlasti i armije i mnogih institucija, sa agresijom, sa istoka i zapada, nastupila su i njihova otvorena aktivna djelovanja?

Za istinu, od tih velikih grobara firme Aluminij, Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih, na ovome polju kriminala i diskriminacije na nacionalnoj osnovi, brzo su isplivali i mnogi drugi čimbenici i saradnici, posebno u redovima njihove najveće nacionalističke, fašističke i ustaške stranke HDZ-a, sa njihovim, isto tako "crvenkastim" Draganom Čovićem, koji se znao odlično potpisivati i ćirilicom?

U toku stasanja uzurpiranog i lažnog giganta u Hercegovini veoma brzo su se pojavili i stupili na scenu, kao aluminijske karike ovoga kriminalnog lanca, mnogi Bošnjaci u vlasti Federaciji, kao tzv. Vlada Federacije, kao "kumovi"?

Od Edhema Bičakčića, koji je i zvanični tvorac EPHB, kao premijera Vlade u tome periodu, Nedžada Brankovića, koji i javno iznosi da je status i stanje ove firme Aluminij, uključujuči i diskriminaciju, rezultat političkoga kompromisa Bošnjaka i Hrvata, radi mira u kući, preko rah. Hadžipašića, kao premijera, koji dogovara veoma sumnjivu strukturu kapitala firme, sa kriminalcem Mijom Brajkovićem, do Nermina Nikšića i ministra Erdala Trhulja, koji tzv. radnički kapital od 44% ustupaju Miji Brajkoviću.

Premijer Vlade Federacije Fadil Novalić i njegov ministar Nermin Džindić kreću istim stopama svojih prethodnika - i njih ponajviše zanima interes i uspjeh u namjenskoj industriji, a sva upravljačka prava i problematiku firme Aluminij već godinama svoje vladavine prepustili su HDZ-u i njihovim vlastodršcima.

Istinski su saučesnici u diskriminaciji radnika nehrvata u firmi, a svojim postupcima i načinom vladanja postali su i neizbježna karika kriminalnog aluminijskog lanca, kao i grobari za uništenjem ove firme i svih radničkih prava?

Posebno, što oni nemaju niti pojma, šta to znači kapital od 44% i druge analize stanja u firmi, jer su sve naslijedili od Mije Brajkovića, a nisu se niti angažovali da dođu do sopstvenih i neposrednih saznanja o cjelovitom kriminalu i lopovluku u firmi Aluminij.

Dozvolili su i da dođe do stvaranja velikoga gubitka firme, jer su već pune 23 godine bježali od neminovnog procesa stečaja i svih otvorenih i javnih saznanja o stanju u firmi i oko firme.
Sada je "fol" obična farsa i demagoška floskula, njihova briga o ovih 900 radnika (95% su Hrvati), a nikada ništa nisu se pitali, šta sa onim (njih oko 1500 - Srba, poneki Bošnjak i nepodobni Hrvat) koji su diskriminisani, ostali bez radnih mjesta, bez dionica ili bez bilo kakvog obeštećenja od firme ili od kapitala države?

Sve je ovo silno licemjerstvo, nadalje laž i obmana javnosti, a "lukavim latinima" nikada i ništa ne treba vjerovati?

Kako je pojasnila ekonomski stručnjak i analitičar, gospođa Cenić:

"Da svaka proizvedena tona u Aluminiju već u samom startu ima 700 maraka gubitka. Poštar je mogao da im bez gubitaka, bez ičega, donosi platu na vrata i to mnogo veću nego što sad imaju, iako u prosjeku radnici Aluminija imaju veću platu nego u ostalim proizvodnim sektorima. Nešto duboko nije u redu.

Vratimo stvari na početak - ko je odgovoran za takvo stanje i zašto se dozvolilo takvo stanje, zašto je Aluminij hrvatski kad treba, a nije hrvatski kad su problemi? Zašto sada dolazimo do takve retorike da je to bošnjačka urota, a neće niko da vidi vrlo jednostavnu računicu."

Ipak, za ovaj dan, stanje i postupke njihovog zajedničkog djelovanja u firmi Aluminij, lično se pridružujem u saučešću sa zapaljenom svijećom i onom narodnom:

"Dabogda, kćeri, da te aga uzme, ali Cigani ti oko kuće hodaju".

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook