Njena majka bila je jedna od onih roditelja koji nisu željeli da se njihova djeca vakcinišu, protiv bilo čega. O tome nije puno razmišljala sve do svoje 36 godine kada je zbog grčeva u vilici i ramenu završila u bolnici. Dobila je tetanus, bolest koju liječnici do tada nisu vidjeli 30 godina. Stala je na čavao, a kako je majka nikad nije htjela cijepiti dok je bila dijete, razboljela se.

Nakon tretmana u kojem su joj u tijelo ubrizgali krv osobe koja je već imala tetanus, kako bi tijelo prepoznalo bolest i borilo se protiv nje, oporavila se. Bila je ljuta, kako kaže, jer je to bilo stanje koje se moglo spriječiti.

"Moja majka i baka vjerovale su da se tijelo može i treba samo izliječiti. Dok sam odrastala na Novom Zelandu kad bi se razboljela, prehladila ili slično, rekli bi mi pojedi krastavac ili popij ovaj napitak kojeg je pripremio susjed", priča Meredith.

Nije se uspjela oprostiti sa prijateljicama

Ona je u te magične pripravke i stvari u koje je vjerovala njena porodica, vjerovala samo dok je bila dijete. S tri godine počela je imati napadaje, a liječnici su joj dijagnosticirali hipoglikemiju. Liječnik im je tada rekao da je to stanje koje bi moglo prestati i njenoj majci dao niz lijekova.

"Kad sam bila nešto starija majka mi je rekla da bi mi, da sam uzela te lijekove, iz svake pore na tijelu izrasle dlake, i da bi morala svaki dan prije odlaska u školu brijati čelo", prisjeća se.

Rekla joj je tada da su farmaceuti slučajno na kutiji ostavili informacije o testiranju, po kojima je ispalo da je lijek bio testiran na psima, a da je pet od njih sedam umrlo. I da počinju sa testiranjima na ljudima, piše BBC.

"Bila sam u strahu od bilo kakvih lijekova", kaže. Tako je bilo i prilikom obaveznog vakcinisanja u školi sa 11 godina. Njena majka odabrala je da se ne vakciniše, kao što je to redovno činila i do tada. No jednom je u školi zajedno sa prijateljima čekala u redu za cijepljenje, a kada je došao red na nju, rekla je sestri da ne zna smije li i ona. Ova ju je uvjerila da je sve ok, i tako se vakcinisala protiv ospica. Kad je majka primijetila da se cijepila vikala je na nju i rekla joj da ju je trebala nazvati. Odmah je odjurila u školu a kada se vratila rekla joj da se u nju više ne vraća.

"Otišla sam iz škole a nisam se ni mogla oprostiti sa svojim kolegama", rekla je.

Preselili su se na selo, u prirodu. Zbog vakcinacije su pobjegle iz grada. Njoj niko nije objasnio o čemu je riječ, koja je svrha tih cijepljenja. Samo je slušala majčine priče kako je to loše, i kako vakcine dolaze od smrznutih pilećih embrija.

Danas se mora cijepiti protiv svega

Kada je odrasla i pronašla partnera on je ostao u čudu kada je shvatio da nije vakcinisana protiv gotovo ni jedne bolesti koja se može spriječiti. On sam odrastao je u Brunejima i Nairobiju i cijepljen je protiv svega, a često i docjepljivanja. U tom se trenutku čudio kako je ona još i živa. Prije tri godine dobila je hripavac, šest sedmica je kašljala prije nego su joj postavili pravu dijagnozu, i to nakon pregleda kod četiri različita liječnika. Prvo su mislili da je gripa ili upala pluća, no kako liječenje nije pomagalo, dali su joj antibiotike.

"Kašljala sam tri mjeseca, već sam zaboravila kako je ne kašljati, i zapravo sam ga prihvatila kao dio svog života. Majka je bila jako zabrinuta, no nije puno govorila. Partner se nije mogao načuditi kako mi je mogla priuštiti tako nešto. Nisam htjela da me posjeti, mogla se razboljeti i sama budući da nije bila cijepljenja ni ona. I nije shvaćala koji su razmjeri toga i koja je povezanost vakcinacije i bolesti koja su se mogle spriječiti", kaže.

Danas kaže da je započela proces vakcinisanja za bolesti protiv kojih se trebala vakcinisati u mladim danima. Živi u Australiji i kaže kako je to sad skup sport, platila je 200 dolara cijepljenje protiv hepatitisa B.

Njena mlađa sestra također se cijepila. Preselila se u Japan na nekoliko godina i morala se vakcinisati da bi tamo mogla živjeti. Kad je majka čula za to nije bila pretjerano zadovoljna, no i ona sama sada je malo popustila što se tiče njenog mišljenja o medicini. I sama ju je koristila prije 15 godina kada je dobila sepsu, a njen očuh liječio se od cistične fibroze.

"Voljela bih da mogu s njom razgovarati o važnosti vakcina, no ona se jako uzbudi kada kritiziram njene mistične stvari. Sigurno je vidjela kako se danas javljaju epidemije bolesti koje se mogu spriječiti. Voljela bih da mogu doprijeti do nje, no svaki put kada bi htjela s njom o tome razgovarati, ona se zatvori, uzruja, i plače. A ne želite da vam se majka tako osjeća", kaže.

(Express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)