Piše: Omer ČEVRA

U političkoj šizofreniji Bosne i Hercegovine, postalo je svima jasno kako je priča o „preuzimanju odgovrnosti“ zapravo sinonim za „preuzimanje vlasti“ ili „fotelja“, kako se to narodski kaže. Drugim riječima, ta izlizana priča, iz perspektive većine građana, postale je nadasve patetična i potpuno neuvjerljiva. Iako je u  99% slučajeva ta konstatacija tačna, ipak, zbog političke krize koja trese državu, ali i cijeli region, narod je opravdano zabrinut i s pravom se pita da li je BiH kliznula u krizu koja po svemu sudeći više nije nalik onoj standarnoj dugodišnjoj krizi, na koju su građani odavno adaptirali. 

Da li je nemogućnost i nespremnost političkih elita da iznjedre modalitet koji bi napravio funkcionalnu državu gurnuo BiH u opasan vir koji nas sve zajedno neminovno vuče prema dnu, odnosno u „predratno stanje“, kako u posljednje vrijeme vrlo otvoreno tvrdi značajan broj analitičara i intelektualaca u našoj zemlji? Možda.

Od 2006. godine do danas, dakle u posljednjih 13 godina, nekoliko ključnih političkih događaja su uzročno-posljedično proizveli današnje stanje opće državne paralize u kojoj skoro godinu dana nakon izbora nije formirano ni Vijeće ministara, niti je konstituisan Parlament BiH. Paraliza u kojoj najviši organ države – Predsjedništvo, skoro pa ne zasjeda, nova Federalna vlada nije ni na mapi, a Dodik „manje-više“ najavljuje presvlačenje Oružanih snaga BiH u Vojsku Republike Srpske. 

Krenimo redom...

1. Rušenje Aprilskog paketa u 2006. godini direktni je uzrok što Dodik danas vrlo otvoreno i ambiciozno radi na otcjepljenju Republike Srpske od BiH. Formiranje Rezervnog sastava policije kao i najavljeno postavljnje grba tzv. Vojske RS pripadnicima Oružanih snaga BiH dokaz su tome.

 
2. OHR-ovo korištenje bonskih ovlasti da silom izbaci HDZ i nametne Lagumdžijinu Vladu FBiH u 2011. godini, iako za to nije postojao institucionalni kapacitet, ključni je uzrok koji je otvorio put za slučaj „Božo Ljubić“, iz čega je odlukom Ustavnog suda proizašlo pitanje „Izbornog zakona“, što je uslov svih uslova HDZ-a za formiranje nove Vlade FBiH. Jasno je da tu konsenzusa neće biti, pa je pitanje da li će se do sljedećih izbora nova Vlada FBiH uopšte formirati. 

3.Dodikovo nesmetano i nekažnjeno formiranje rezervnog sastava policije RS i njegovo otvoreno najavljivanje  (predsjedavajućeg Predsjedništva BiH) da će na sljedećem obilježavanju godišnjice Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH više od pola vojnika biti obučeno u uniforme nepostojeće Vojske RS.

Nakon što smo utvrili ovo činjenično stanje, jer ove tri tačke (uz, naravno, mnoge druge) nisu nečija mišljenja nego su fakti, može se zaključiti da je stabilnost BiH ozbiljno narušena i da možda na sceni de facto imamo onaj 1%, taj strašni procenat zbog kojeg trebamo svi biti zabrinuti, prema kojem će preuzimanje odgovornosti ovaj put morati značiti upravo to - preuzimanje odgovornosti! Bez obzira što i meni lično ovo zvuči na rubu patetike, u ovako turbulentnoj situaciji niko nema pravo na kalkulacije, jer situacija zaista jeste preozbiljna, a budućnost vrlo neizvjesna.

Kada je Demokratska fronta nakon izbora 2014. godine ušla u koaliciju sa SDA i HDZ, tada je „preuzimanje odgovnosti“, kako su govorili, zapravo značilo preuzimanje javnih preduzeća. Kada to nije pošlo za rukom pojedinim ambicioznim mladim lavovima, demonstrativno su napustili vlast i ostavili SDA samu da se bori protiv jakog hrvatskog bloka u Vladi Fedearcije(Komšić se kasnije i razišao sa mladim lavovima). 

Sjednice Vlade se više nisu održavale, a Budžet Federacije se nije mogao usvojiti. Penzioneri, ratni vojni invalidi, učitelji i ljekari, svi su s razlogom bili u strahu da sljedeće plate neće biti, što bi naravno prouzrokovalo nesagledivi haos u zemlji. U tom momentu, predsjednik SBB-a, tada druge najjače stranke u Federaciji, pokazao je političku zrelost i preuzeo odgovornost da zajedno sa SDA potpuno stabilizira potpuno narušene odnose izmežu Hrvata i Bošnjaka, u čemu je i definitivno uspio.  

Mandat 2015. - 2018. ipak je dao neki rezultat. Naravno nije adekvatan. Ali kakav takav. Vlast je funkcionirala. Sjednice Vlade su se održavale. Reforme su se usvajale. Nije bilo većih demonstracija ili pobuna! Išlo je to relativno dobro, jer objektivno, magičnog štapa jednostavno nema. Politička stabilnost u kontekstu međunacionalnih i međuentitetskih odnosa je temelj i glavna i ključna pretpostavka, i uslov za bilo kakav ekonomski prosperitet.

 
Današnja situacija je značajno gora nego ona kada je DF napustio vlast zbog neslaganja sa HDZ-om u 2015. godini. Tada npr. nismo imali „povampirenog“ Dodika koji u Narodnoj skupštini usvaja zakone na osnovu kojih formira rezervni sastav policije RS-a. Nismo imali predsjedavajućeg Predsjedništva BiH koji otvoreno OHR-u poručuje da ga smijene, ako naravno smiju. Nismo imali Dodika, koji, ne uvažavajući zakone ove zemlje, direktno blokira NATO put BiH i uspostavljanje Vijeća ministara. 

To su sve nove okolnosti na novoj političkoj pozornici u kojoj više nema skrivenih lica ni tajnih planova. Sve je transparentno i jasno. Dok Rusija koristi Srbiju za svoju trgovinu, tako isto Srbija koristi Dodika za svoje geostrateške i trgovinske interese. A to stavlja Bosnu i Hercegovinu u vrlo ranjiv i opasan položaj, sa nepredvidljivom budućnošću.

Sada, nakon godinu dana od izbora, kada je kriza poprimila vrlo zabrinjavajuće konture, lopta je opet, kao i 2015. godine, nekako došla do Fahrudina Radončića i SBB-a. Kako će on odigrati, pitanje je, ali bi u svakom slučaju bio vrhunac neodgovnosti od bilo koga u ovom momentu baviti se politikanstvom i dodatnim slabljenjem probosanskog faktora. 

Za SDA može se svašta reći, ali u ovoj situaciji, odlukom da dva od tri ministarstva ponude partnerima, jesu pokazali odgovornost i da im nije baš sada stalo do „fotelja“, što im se često spočitava. 

Slično se može reći za Radončića, čija tolerantna politika i medijatorska sposobnost, koja vrlo često omogući iznalaženje rješenja između sukobljenih strana, često bude protumačena kao „izdaja“, što je naravno obična budalaština. 

Voljeli mi lik i djelo Radončića ili ne, on opet potvrđuje odgovornost prema ovoj državi!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)