Sirijski dječak Aylan Kurdi čije je mrtvo tijelo more izbacilo na plažu u turskom ljetovalištu Bodrumu prije nekoliko godina bio je inspiracija za video spot "Šam" koji je predstavljen večeras u Sarajevu, u znak borbe protiv stradanja djece u svijetu.

Spot je uradila produkcijska kuća "Naš film", a autor projekta Mustafa Isaković je kazao da je cilj probuditi u ljudima osjećaj brige za drugog, posebno za djecu.

- Projekt "Šam" dio je svjetske kampanje koja počinje u Sarajevu. Ovo je priča o pravima djece - istakao je Isaković.

Naglasio je da je djeci i omladini neophodno omogućiti zdrav ambijent u kojem će slijedeći istinske vrijednosti postići uspjeh na svakom polju, te biti daleko od zla.

Akademik fra Mile Babić je poručio da su svi direktno ili indirektno odgovorni za zločine nad djecom, ali da su najodgovorniji oni koji imaju najveću moć uništavanja.

- Peverzno je da moćnicima nazivamo one koji uništavaju ljude i sve što je živo na ovome svijetu. Njih treba nazvati zločincima - rekao je fra Mile.

Naglasio je da se oni koji proganjaju i ubijaju djecu nalaze na putu vlastitog samouništenja.

Dijelom projekta bio je i glumac Adnan Hasković koji je kazao da je video spot poruka iz BiH da misli o ljudima koji su u nevolji, te da želi skrenuti pažnju i drugima da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.

U septembru 2015. godine more je na obalu izbacilo tijelo dječaka, sirijske izbjeglice nakon što se prevrnuo čamac kojim su on i njegova porodica pokušali stići do obale Grčke, prenijela je agencija Fena.

U sklopu sinoćnje promocije i kampanje za prava djece, bh. akademik Esad Duraković napisao je priču koja je mnogima izazvala suze u očima.

AJLAN AL-KURDI
IN MEMORIAM

Simbolika našega svijeta je užasavajuća. Sirija – u širem i povijesnom pojmu Šam – je prostor u kome je ljudski rod doživio svoj civilizacijski osvit: sve što smatramo civilizacijskim, uglavnom je nastalo tu, u punom pozitivnom značenju osvita. Danas je Šam simbol civilizacijskog zgasnuća u svim domenima.

Osjećam se unesrećenim što živim u vremenu – a Bog mi je tako dosudio – u kome bespomoćno svjedočim toj kataklizmičnoj destrukciji svih vrijednosti upravo u Šamu. U njemu se bespoštedno, mefistofelskom strašću i bijesom, ubijaju ljudi, uništavaju se materijalna dobra, spomenici drevnih i uspješnih kultura kao svjedočanstva o usponima ljudskoga roda; u Šamu se destruira humanost udruženim snagama Istoka i Zapada, muslimana i kršćana, involviranih židova, šiita i sunita; u njemu se uništava smisao svake kreacije da bi vrhunio mefistofelski smisao destrukcije.

Danas organizirana masa nekih ljudi, koji su smrtno uozbiljeni i istovremeno su ubitačno moćni, pripremaju Armagedon upravo na tlu povijesnoga Šama, žudeći za njim kao za vlastitim spasenjem. U Šamu se ovih godina temeljito uništava i sama ideja Ummeta – kao temeljna ideja Kur'ana. Zar ne vidite, o muslimani svakih frakcija i svih dezorijentacija, da svojim sukobima služite nepojamnim i razuzdanim šejtanskim silama, jer kidišete na sāmō srce islama – na uzvišenu kur'ansku ideju Ummeta kao najvišu instituciju međusobne solidarnosti i merhameta?! Kako možete tako bezočno ignorirati, zapravo ulaziti u dramatični sukob s ajetom koji tvrdi da nas je Allah stvorio različitima zato da bismo se upoznavali, a ne zato da bismo jedni druge satirali?! Zar to ne možete pojmiti čak ni gledajući sve te vrste svoga pustošenja, pa tako gledajući i beživotno tijelo-simbol dječaka Ajlana?!

Dragi moj Ajlane,

Uz sva pustošenja koja tako strasno čine tvoji i moji ubogi „muslimani“, učinili su sve da i tebe, kao dijete, otrgnu čak od zavičaja. Jer, šta je dijete, šta je uopće čovjek bez zavičaja u kome postajemo svjesni sebe i svoga svijeta, u kome stječemo dragocjenu sposobnost da djetinjom nedužnošću gledamo u lice prvim životnim radostima. I to su ti oduzeli, dragi Ajlane, ovi šejtanski pomračeni umovi koji, zaista šejtanski zavedeni, vjeruju da treba uništiti Drukčijega po krivotvorenoj zapovijesti sāmōga Boga.

Imam punu svijest o tome šta su ti sve uzeli, pa u ovo obraćanje tebi unosim sve svoje emocije, neizmjerno postiđen što pripadam ljudskome rodu kome si superiorno, s prezirom, okrenuo leđa u času smrti koja te je ovjekovječila.

Zaputio si se u svijet koji ti je razorio zavičaj, domovinu, koji je opustošio emocionalno carstvo tvoga djetinjstva, jer – svako dijete ima neizrecivo emocionalno carstvo; otuda su te prognali oni kojima je sami đavo moćno zaposjeo srca, pa si – o, kakva simbolika i poruka! – zauvijek okrenuo leđa tome unesrećenom svijetu koji krivo vjeruje da se bori za islam, i svijetu koji je bez humanosti.

Ne vidim ti lice – a tako bi nam bilo važno da ga vidimo, dragi naš Ajlane! – jer je s razlogom okrenuto od pustošna kopna na kome se uništavaju sve vrijednosti – okrenuo si ga ka pučini, ka beskraju, ka nepreglednoj a nedosegnutoj slobodi nadomak koje si stigao.

Ne vidim ti lice – a tako bi nam bilo važno da ga vidimo, dragi naš Ajlane! – ali osjećam, čak znam da su ti usta puna vlažnog pijeska s morskoga žala, umjesto cvjetnog polena tvoga zavičaja. I umjesto tvoje djetinje cike i lica ozarena djetinjim radostima, čuje se samo plačni šum vječnoga mora, i čuju se kliktaji zaprepaštenih galebova.

Dragi naš Ajlane!

Ni Notre-Dame, niti bilo šta drugo što jest vrijednost, nije uzvišeno kao što tvoja smrt jest uzvišeno zdanje.

Svojom smrću prestao si biti osoba Ajlan i postao si mit našega unesrećenog svijeta.

Pozivam se na Kur'an u čije ime ovi tamo ratnički pustoše, pa velim: Tvojom smrću, dragi Ajlane, ti zlotvori su vascijeli ljudski rod pobili!

Silno bih volio vidjeti te na Ahiretu, ali ne znam kako bih i tada, Tamo, pogledao u tvoje djetinje lice koje si ovdje okrenuo od svih nas ka beskraju i vodi – kao životu u miru i kao slobodi.

Uostalom, čak i ako budemo obojica u ljepšem dijelu Ahireta, teško da ćemo se sresti, iako bih to volio, jer zbog tvoje sudbine, Ajlane, tebi pripadaju a ne pripadaju nama najljepši njegovi perivoji…

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)