U nedjelju (31.03.2019 god) u 20:24h Gorska Služba Spašavanja - stanica Sarajevo dobija poziv od Operativno Komunikacijskog Centra, Kantonalnu uprave Civilne Zaštite da su izgubljene dvije osobe na širem lokalitetu Bukovika.

Dežurni tim kreće u akciju, a sprema se i druga ekipa sa potražnim psom te se ostatak spasilaca stanice Sarajevo stavlja u stanje pripravnosti.

U 22:07h izgubljene osobe su locirane a spasioci terenskim vozilima nastoje prići što bliže lociranom mjestu. U 22:35h spasilački tim je pronašao izgubljene osobe, koje su bile blago dezorjentisane i u stanju šoka ali bez povreda. Potom je uslijedio povratak do vozila i transport prema Sarajevu.

Spasilački timovi su od dolaska na Bukovik za 77 minuta uspješno okončali još jednu potražnu akciju, a u 23:51 spasioci i dvoje pronađenih su na bezbjednom te je ukinuto stanje pripravnosti za ostatak članova stanice Sarajevo.

Nakon ove samo još jedne od uspješno izvedenih akcija pripadnika tima GSS stanice Sarajevo, njima se pismom zahvale obratio presretni Sarajlija Mersad Pašić.

Njegovo dirljivo pismo prenosimo u cijelosti:

Dragi heroji, članovi GSS stanice Sarajevo,

prije dva dana ste u akciji na Bukoviku pronašli i spasili mog brata Malika i njegovu djevojku Lejlu.

Moj otac, T. je cijeli život bio dobrovoljni vatrogasac. Odrastao sam uz njegove iznenadne odlaske na intervencije, pogotovo ljeti. Kad sam malo odrastao, spočitavao sam mu to jer vrijeme nije provodio s nama nego tamo negdje. Nas otac je umro prije dvije godine. Umro je potpuno sam. Ipak, na dženazu su mu došli njegovi prijatelji vatrogasci čak i iz Slovenije. Moj otac je morao umrijeti da bih ja shvatio veličinu njegove ljubavi prema vatrogastvu. Prošle su dvije godine od njegove smrti, a ja sam se emotivno raspao u nedelju navečer kad sam došao kući. Plakao sam satima. Mozda je to do popuštanja adrenalina, ali mi je najgore od svega bilo to što sam u vama vidio svog oca. Njega koji je "za džabe" proveo život gaseći tamo "nečiju vatru". Očigledno nije za džabe jer ima jos "budala" koji "za džabe" spasavaju druge i danas dan.

Ja imam dvije djevojčice od po 3 godine i tek sada učim šta znači imati porodicu. Isto tako, znam da mnogi od vas imate porodice. Ako ništa, imate
dom koji je nedjeljom navečer topao. Nije hladan kao šuma ispod Bukovika. Ipak, vi ste za manje od dva sata svi bili "Bogu iza nogu" spremni da ostanete i cijelu noć kako bi spasili nekoga koga ne poznajete.

Moje curice sad gledaju crtiće na kojima se prikazuju nekakvi "heroji". Najmanje što ja mogu uraditi je da bar svojoj djeci pričam ko su pravi
heroji. Vi ste definitivno jedni od njih.

Neke od vas poznajem sa planine, a sa nekima sam prijatelj dugi niz godina pa mogu posvjedočiti napisanom, ali to više nije ni bitno. Svi ste još jednom pokazali da ste vrsta koja izumire, ljudi koji su spremni na sve kako bi pomogli drugima. U vremenu u kojem se sve mjeri parama, vi ste odbili da vas cak i pićem počastim. Vi ste heroji. Pravi.

Neko od vas mi je rekao da je dovoljno "hvala". Ja ne znam da li sam i to rekao, vjerovatno od nekog stida i nevjerice.

Hvala!

Vas vječiti dužnik,

Mersad Pašić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)