Pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed, odnosno s 2 sata ujutro na 3 sata, u nedjelju, 31. marta, započelo je ljetno računanje vremena. Ovo bi slijedom nedavne odluke u EU moglo biti jedno od zadnjih pomicanja sata, prenosi N1.

Praksa pomicanja sata dvaput godišnje, krajem marta za jedan sat unaprijed i vraćanje kazaljki u oktobru za sat unatrag uskoro bi trebala otići u povijest jer je Europski parlament nedavno podržao prijedlog direktive kojom se od 2021. na razini EU-a ukida polugodišnje pomicanje sata i zemljama članicama prepušta odluka o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena.

Novije studije pokazuju, međutim, ograničene efekte takve prakse te ističu njezine negativne posljedice. Pokazalo se da se ljudi zbog pomicanja sata općenito osjećaju lošije te pate od poremećaja tzv. cirkadijalnog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i osjećaju umor.

U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke, što primjerice utječe na mužnju krava. Promjene sata negativno utječu i na javno zdravlje, pri čemu su najviše pogođena djeca i starije osobe.

Nova direktiva ne znači automatsko ukidanje ljetnog računanja vremena u EU-u ili uvođenje "jedinstvenog vremena" u Europi, već okončava praksu usklađenog pomicanja sata na razini EU-a te omogućava državama članicama da odaberu vlastiti način računanja vremena, odnosno hoće li zadržati zimsko računanje vremena ili prijeći na ljetno računanje vremena.

Primjena nove direktive započinje s 1. aprilom 2021., pa bi posljednje zajedničko pomicanje sata trebalo u svakoj državi članici započeti posljednje nedjelje u martu 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC).

Europska komisija objavila je u augustu 2018. rezultate javnog savjetovanja u kojem se od 4,6 miliona europskih građana, velika većina, njih 84 posto, izjasnila da treba odustati od pomicanja sata, a većina unutar te većine želi da se zadrži ljetno računanje vremena tokom cijele godine.

Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put spomenuo je američki izumitelj i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima "Pariških novina". No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo uvođenje. Ovaj je sustav ozbiljno predložio i Englez William Willett u članku "Gubitak dnevnog svjetla", objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.

Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson koji se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca pa su stoga njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.

Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tijekom dana koristi danje svjetlo što je više moguće.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)