Zlatan Begić, zastupnik DF-a u ZD Parlamenta BiH, reagovao je na najnoviji međudržavni skandal, odnosno na tvrdnje da su hrvatski obavještajci i konzul u BiH, Ivan Bandić, vrbovali selefije da prenose oružje iz Hrvatske u bh. mesdžide. Reakciju prof. begića prenosimo u cjelosti:

Obavještajna služba u kojoj glavnu agenturu čine gospodin Đaković i gospodin Bandić mora da je u vrlo lošem stanju ili je ozbiljnija nego što mislimo?

Gospodina Bandića sam upoznao u mjesecu martu 2017. godine, kada je u svojstvu stranog diplomate (diplomatsko-konzularnog predstavnika) vršio pritisak na tadašnjeg Rektora Univerziteta u Tuzli u pogledu popunjavanja tzv. “hrvatskih mjesta” u rukovodstvu Univerziteta i fakulteta, sve to uz podršku tadašnje Vlade TK, a čemu sam lično svjedočio. To je, samo po sebi, predstavljalo teški međunarodni incident pri kojem se jedan diplomatsko-konzularni predstavnik, uz svesrdnu pomoć domaćih vlasti, miješa – ni manje ni više nego u AUTONOMIJU akademske zajednice u stranoj zemlji u kojoj obavlja svoju dužnost!

Neposredno nakon što je njegovo ponašanje, kao diplomatsko-konzularnog predstavnika strane zemlje, od tadašnjeg rukovodstva Univerziteta u Tuzli označeno kao neprihvatljivo sa stanovišta autonomije Univerziteta, ali i diplomatsko-konzularnih pravila ponašanja, domaće vlasti – Vlada i Skupština Tuzlanskog kantona smjenili su po hitnom postupku kompletno rukovodstvo Univerziteta. Pri tome je jedan od ključnih razloga za smjenu kompletnog rukovodstva Univerziteta i dalji progon “neposlušnih” bilo i odbijanje mogućnosti da diplomatski predstavnici stranih zemalja kadroviraju po Univerzitetu u Tuzli – što je, vjerujem, nezapamćeno u istoriji diplomatsko-konzularnih odnosa, osim možda u nekim kolonijama i banana državicama prije drugog svjetskog rata i ranije.

Iz današnje perspektive jasno je da ovdje nije bila riječ o izolovanom incidentu, nego o strateškom i dobro osmišljenom obavještajnom radu na zadatku instaliranja obavještajne mreže u BiH – čak i unutar institucija kao što su javni univerziteti, što govori o ozbiljnosti i “dubini” djelovanja stranih obavještajnih službi u BiH i potrebi da se tome ozbiljno i strateški suprostavimo. U tom smislu, nejasna je i uloga tadašnjih domaćih vlasti, pa se nameće pitanje da li je sankcionisanje kadrova na Univerzitetu zbog, između ostalog, odbijanja poslušnosti stranom diplomatsko- konzularnom predstavniku tek prosti akt podaništva, ” jaranski” čin vlastodržaca koji su se u javnim ustanovama i institucijama ponašali kao u babinoj njivi ili nešto treće? To ne znam, ali imam pravo da pitam! Tog marta 2017. smo također govorili o svemu ovome u javnosti, međutim od galame koja se tada bila podigla oko smjene rukovodstva Univerziteta u Tuzli ništa se nije moglo jasno razaznati i čuti…

Gospodina Đakovića, hvala Bogu, nikada nisam lično upoznao. Jednom me je telefonski pozvao u emisiju Telering ali ja, hvala Bogu, nisam mogao učestvovati zbog ranije preuzetih obaveza. Ostao mi je u sjećanju jalijaški način obraćanja dotičnog, odmah na Ti, uz mnogo š i ć…

Danas znam da ću, u funkciji državnog zastupnika, preduzeti sve što je u mojoj moći da se navedeni gospodin Bandić udalji iz naše zemlje, ali i da se utvrdi odgovornost i drugih lica koja su mu omogućila razvijanje obavještajne mreže u našoj zemlji. Također, od udruženja novinara bih volio da vidim da se jasno distanciraju i osude sve aktivnosti njihovog kolege Đakovića – a koje su bile neetičke i neprihvatljive sa stanovišta struke, uključujući i ove posljednje.

Neko je skoro predložio da se napad na novinare tretira kao napad na službeno lice, što je populizam koji je nemoguće čak i komentarisati u stručno-pravnom smislu. U laičkom pak – DA, može – samo ako se istima utvrde i odgovornosti koje ima službeno lice pa i sankcije za povredu dužnosti, uključujući i prekoračenje službenog ovlaštenja, zloupotrebu službenog položaja itd. – za sve što urade vršeći svoj posao informiranja javnosti ili u vezi sa poslom koji obavljaju. Siguran sam da se ogromna većina ne bi složila sa ovakvim uravnoteženjem prava i obaveza – čak i kada bi nešto tako bilo moguće. Ali, ipak, najbolja borba za profesiju je jasno distanciranje i borba protiv onoga što je unutar te profesije loše i neprihvatljivo. Eto... - stoji u reakciji Zlatana Begića.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)