Nekadašnja pop zvijeda Vesna Pisarović, koju pamtimo po hitovima „Sasvim sigurna“, „Da znaš“, „Dolje na koljena“, nakon 12 godina se vratila na muzičku scenu. Iako je prestala djelovati na domaćoj showbusiness sceni, Vesna se nikada nije odrekla muzike. Naprotiv. 

Muzika je sastavni dio njenog života, samo što danas svoju publiku, umjesto pop pjesmama, veseli drugim muzičkim žanrom – jazzom. Za naš magazin je govorila iz zagrebačkog studija, energična, kakvu je pamtimo, okružena s jedne strane klavirom, s druge instrumentima, pričala nam je o svom poslu, ljubavi, životu izvan Hrvatske, Brčkom…

–  Svih ovih 12 godina sam se više nego ikada bavila isključivo muzikom. U tom periodu nastala su tri jazz albuma, ali da, povukla sam se iz showbuissnesa. Godine 2016. sam objavila album “Naša velika pjesmarica“, koji je izašao u Evropi i Americi, i tu sam obradila stare popularne jugoslavenske pjesme iz pedesetih i šezdesetih godina. Ovog ljeta sam imala prekrasnu turneju od Vardara pa do Triglava s italijanskim kvartetom, gdje smo nastupali na krasnim mjestima (pozorištima, dvorcima, trgovima). Divno je bilo predstaviti nešto staro u neobičnom, malo i provokativnom izdanju, jer intencija nije bila nostalgična nego suprotno. Publika je, vjerujem, očekivala da ću izvesti možda i moje stare pjesme, jer se nisu dugo čule. Prošle godine sam dobila poziv da nastupam na studentskoj brucošijadi FER (Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu, i da sviram stare pjesme, prihvatila sam poziv. U Sloveniji sam sve ovo vrijeme često nastupala s repertoarom pop pjesma, jer su me, iskreno, često i pozivali. No, priznajem, ostala sam pomalo zatečena reakcijom publike u Zagrebu, nisam očekivala da će nove generacije znati moje pjesme, jer sam nekako mislila da su one nestale zajedno sa mnom - ispričala je pjevačica u razgovoru za magazin Azra.

Šta se desilo da ste pop muziku zamijenili jazzom?

– Odluka nije bila racionalna, niti dugo smišljana. Jednostavno, duži period sam se osjećala skučeno s vlastitim muzičkim znanjem, s tehnikom pjevanja. Znala sam da je muzika moj poziv, ali osjećala sam da mogu više reći, ali da moram uložiti i znanje i vrijeme da bih to sve mogla iznijeti. Presudan je bio koncert njemačkog saksofoniste Petera Brötzmanna, u Berlinu, 2006. godine, gdje je nastupio samo s bubnjarom. Ostala sam potpuno paralizirana njegovom muzičkom ekspresijom i energijom koju sam osjetila. Tada sam poželjela i sama krenuti putem upoznavanja tog svemira, koji je, na svu sreću, beskonačan. Angažirala sam i kontaktirala prijatelje i poznanike da mi pomognu, i krenula s pripremama za Akademiju, koju sam već naredne godine upisala u Den Haagu.

Na kojim novim projektima trenutno radite?

– Kao svi kreativni radnici, paralelno se radi na nekoliko stvari. Godine 2006., kada sam otišla studirati jazz, moja skromna želja je bila da usvojim neko novo znanje i da se vrlo brzo vratim u Hrvatsku te počnem raditi na novim pjesmama. No, glad za jazz muzikom je uzeo maha tako da evo dvanaest godina živim izvan Hrvatske i bavim muzikom sve više, sve detaljnije. U Berlinu sam sada osam godina i uistinu jesam sve ovo vrijeme pomalo radila pop pjesme i pop melodije. Moj novi album „Petit standard“, koji sam radila s američkim i njemačkim muzičarima, legendarnim Joe Fodnom na kontrabasu, John Betschom na bubnjevima te Gebhradom Ullmannom na tenor saksofonu, izašao je 23. januara. Bio je to veliki projekt za mene, na kojem sam radila duže od jednog desetljeća. Sljedeći projekt i moja velika ljubav je sevdah. Kako stvari sada stoje, a njime se, također, već neko vrijeme bavim, čini mi se da će se on desiti prije nego moje nove pop pjesme. Sve je spremno za taj korak, pjesme i muzičari su odabrni, postupak, a mislim da imam i ideju kako će se zvati.

Povukli ste se praktično kada ste bili na vrhuncu slave, zbog čega ste se odlučili na taj korak?

– Odgovor je muzika i želja da idem dalje. Ništa ni manje ni više, odgovor je jako jednostavan. Došlo je do zasićenja i moralo se krenuti dalje. Kada me u ovim trenucima nenadano pozivaju da pjevam stare pop pjesme, veselim se tome iz nekoliko razloga. Krasno je vidjeti neku novu publiku, pokušavam analizirati otkud ta želje publike za starim pjesmama. Pogotovo jer sam svojim nedjelovanjem potpuno atipična za današnji showbussins diskrus. Nemam lični profil na Facebooku, niti Instagramu, u medijima sam vrlo rijetko. Čudno, ali lijepo. Za ova dva muzička pravca, jazz i pop, potrebne su dvije potpuno različite energije i koncentracije. S pop muzikom, barem onom koju sam nekoć radila, u kontaktu ste isključivo s publikom, pjevate s publikom, a bend prati. Dok je jazz pomalo autistična forma obraćanja, gdje se muzika događa u dijalogu s muzičarom s kojim si na sceni, a publika osjeća i prisustvuje tome. U svakom slučaju, imati jednog dana pop koncert, a već sljedećeg jazz koncert, jeste poprilično krasna privilegija.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)