Izvor: Vecernji.ba

Zamisli ti da je nas sto u Kini u ovakvom selu ka šta je Komarna. Svi bi Kinezi sigurno već govorili hrvatski. Da je namjesto Kineza sto Dalmatinaca u selu, od cike i vike sve bi se pušilo. A Kineze u Komarni ni ne osjetiš. To su ljudi uredni, pristojni, nema galame, u deset idu leći. Ne čuješ ih uopće, vidiš rijetko. Preko mobitela uče hrvatski, naučili su “dobar dan” i “hvala”. Učimo malo i mi, znamo ih pozdravit s “ni hao”.  

Ove ćemo godine naučiti još i doviđenja, a dogodine im je zbogom – tako Mile Brljević iz Komarne govori o pola godine suživota ovdašnjeg življa i Kineza kojih je u selu sada više nego domaćih stanovnika pa je zbog njih i jedini dućan u mjestu ostao otvoren i nakon turističke sezone, što do sada nije bio slučaj. Kinezi najviše kupuju voće, kikiriki, grickalice, mlijeko te cigarete jer “svi puše k’o lokomotive”.  

Što se njih tiče, polica s alkoholom mogla bi biti prazna. Ne krije zadovoljstvo Brljević što su radovi na treći put otvorenom gradilištu Pelješkoga mosta sada uistinu i započeli jer je, kaže, cijeli kraj ipak živnuo. Govori da se “u Kineza” našlo posla za ljude iz sela, Opuzena, Metkovića..., da su dobro prošli prodavači Mercedesa i Forda jer su te automobile Kinezi kod nas kupili, baš kao i dva broda, za prijevoz radnika: A na tim su brodovima naši ljudi, i mornari i kapetani. 

Čujem da traže autobus Toyota – kaže Brljević, nabrajajući prednosti dolaska Kineza u svoje selo sa 67 stalnih stanovnika i 84 Kineza od kojih je većina, njih pedesetak, smještena kod Ive Jerkovića. Zato što je svoju vilu Bili popunio do zadnjeg ležaja, 25-godišnji vlasnik Ivo i njegova supruga Mia mogu odahnuti jer je njihova i egzistencija njihova sinčića Ante zajamčena barem do januara 2021., do kad su Kinezi potpisali ugovor da će ovdje ostati u najmu. 

– Imam posla toliko da sam dvoje ljudi zaposlio – kaže Ivo, iznajmljivač te ujedno i predsjednik ovdašnjeg mjesnog odbora, naizmjenično se javljajući na svoja dva mobitela.  

– Ajd, upitat ću u Kineza – izgovara sugovorniku s druge strane telefonske linije koji ga je upitao treba li za gradilište vozača. Ivo nam kaže da namjerava u Komarni otvoriti i kineski restoran koji bi radio od aprila do septembra, a pokaže li se to dobrim poslovnim potezom, moći će raditi i duže. 

– Pomalo i ja učim kineski – govori mladi poduzetnik, odjurivši dalje za poslom oko nove kuhinje za radnike. 

Naime, do sada su zaposlenici kineskog konzorcija China Road and Bridge Corporation (CRBC) jeli kod Jerkovića, no doskora će se hrana za njih biti pripremana na gradilištu gdje se upravo dovršava opremanje kuhinje te uredskih prostorija, a šuška se da bi u tom novom kontejnerskom naselju moglo biti i spavaonica. 

Moguće je da će tu spavati barem kuhari, njih četvorica, koji su u Komarnu došli kuhati za svoje sunarodnjake. Kuhari izjutra prvi započinju s poslom, kako bi ručak kojeg pripremaju pet-šest sati do podneva bio gotov. 

“Kineski režim” propisuje da njihovi zaposlenici s poslom započinju u 8 sati, a obaveznu stanku imaju od 12 do 14 sati. To je vrijeme predviđeno za objed i odmor i tada se jednostavno ne smije raditi, a na volju im je hoće li odrijemati, prošetati se... Nakon pauze s poslom nastavljaju do najmanje 18 sati, ovisno o tome što rade.  

Vrijeme odmora ubuduće će moći kratiti i na gradilištu netom napravljenom igralištu gdje su se već okušali u – košarci. Oni koji su ih gledali kako haklaju komentiraju kako su mislili da, s obzirom na visinu, i nisu baš za ovaj sport, no ispostavilo se da je to bila predrasuda i da zabijaju nevjerovatno dobro. Je li to uistinu tako, voajeri neće imati prilike vidjeti jer se do gradilišta, a samim time i do novog kontejnerskog naselja te igrališta, više ne može bez valjane dozvole. Posao osiguranja dobio je Klemm security na čijeg djelatnika nailazimo u kućici kod rampe koja se podiže ručno. Zaštitari su i na punktu s morske strane koja je sada ograđena te na Pelješkoj strani gradilišta. 

Nakon provjere zaštitar nam daje obrazac tiskan na hrvatskom i kineskom jeziku, za upis osobnih podataka. Na samom gradilištu dočekuje nas Jeroslav Šegedin, glavni inženjer za pripremu i analizu projekata u Sektoru EU projekata i programa Hrvatskih cesta (HC) koje su dobile pedesetogodišnju koncesija za posebnu upotrebu pomorskog dobra radi gradnje i korištenja mosta kopno – Pelješac.  

Iščekujući da do gradilišta ovoga petka doplove 24 pilota za Pelješki most koja su kineskim brodom prije nekoliko dana stigla u luku Ploče, inženjer nam govori što se sve u proteklo vrijeme napravilo na projektu vrijednom 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a). Tako je nakon ispitivanja projektirane dubine kojim se utvrdilo stvarno stanje temeljnog tla te pravljenja izrade izvedbenih projekata temeljenja izračunato kolika mora biti dužina pilota na svakom pojedinom stupnom mjestu pa su dvije tvornice u Kini započeli s izradom ovih čeličnih grdosija promjera od 1,8 do dva metra i dužine od 36 do 124 metra. Dinamika njihove proizvodnje i isporuke ide po planu i na putu prema Hrvatskoj je brod s 20-ak pilota, a do kraja veljače doplovit će još dva broda. Po dovršetku postavljanja svih 150 pilota ukupne dužine oko 12 kilometara u morskom će dnu biti 31 tona čelika. Prije no što se jučer započelo s postavljanjem “pravih” pilota, nedavno su zabijena dva testna – što su Kinezi obilježili s dva vatrometa u po bijela dana – kako bi se provjerila sva oprema koju izvođač koristi pri temeljenju mosta. 

– Nadzorna služba provjerila je nosivost pilota i ona je veća nego što je projektom predviđeno – kaže Šegedin dok s kacigama na glavi i u žutim prslucima, kako nalažu propisi kojih se Kinezi striktno pridržavaju, stojimo na mjestu gdje je prema prijašnjem projektu bio napravljen sada srušeni betonski stup, baš kao što će za koji dan biti srušen i onaj s Pelješke strane, u Brijesti. Koliko su stajali gradnja pa rušenje te raskid ugovora s domaćim konzorcijem, više nitko ni ne zbraja. Sad su sve oči uprte u novo gradilište na kojem je trenutačno 108 ljudi. 

S pelješke strane pravi se kamp za radnike koji će iz Kine doći u junu ili julu. U konačnici, na mostu će raditi 490 ljudi različitih profila. Petnaest posto od te brojke bit će naših radnika, ostali će biti Kinezi. Možda dođe još žena. Sad su tu samo tri Kineskinje, prevoditeljice.  

– Prevoditelja imaju puno, k’o Kineza – smije se Mile Brljević. Prevoditelji su ovdje itekako bitna karika jer se manjina Kineza, osim svojim, služi, na primjer, engleskim jezikom. Među prevoditeljima dosta je zaposlenika Hrvata. Među njima je, govore u Komarni, i kći bivšeg igrača Hajduka Kazimira Vilovića Ana. Njezin je otac jedno vrijeme igrao u Kini gdje je sada trener pa je jezik naučila u toj zemlji gdje je i studirala. Za kinesku korporaciju rade i ona i suprug, s njima je i dijete pa su unajmili kuću u okolici. Oni su među rijetkim, a možda su i jedini par koji radi za Kineze. Kako je među Kinezima na djelu takozvana ljubavna policija kojoj je zadatak cinkati ako netko stupi u vezu bilo s radnikom iz kompanije ili s nekim od domaćih, što za posljedicu ima otkaz, zanimalo nas je li netko zbog zaljubljenosti u ovih pola godine vraćen kući. Ivo Jerković tvrdi da nije. Uostalom, gdje bi Kinezi nekoga i našli kad nikamo i ne idu. Dnevna im se šetnja malim mjestašcem svodi na odlazak do trgovine, šetnju uz more do trga nedaleko od ljetne rezidencije umirovljenog predsjednika Sabora Luke Bebića. 

Noću spavaju. Nekog druženja i prisnosti ni u slobodno vrijeme ni na poslu nema. Funkcioniraju u skladu s krutim pravilima, i ne pomišljajući kako bi ih mogli smekšati, što bismo ih mi lako mogli naučiti. No možda su baš zato odlučili “stisnuti gas”, nadajući se kako će svoj dio posla završiti i prije roka, što naravno ne znači da će most ranije biti u upotrebi jer ipak uporabnu dozvolu daju Hrvati, što će zacijelo biti proces koji će potrajati, kako to već kod nas biva. Sav posao, a on uključuje i gradnju vijadukata, tunela te pristupnih cesta, mora biti gotov do januara 2022. godine. Prva od ukupno četiri faze predviđa izgradnju mosta i pristupnih cesta, dok je za drugu dionicu dužine oko 12 km s dva tunela i dva vijadukta natječaj u toku, no ko će od sedam ponuditelja biti izvođač, još nije poznato. Očekuje se da će se ime tvrtke znati ubrzo, nakon čega će teći dvosedmični rok za žalbu nezadovoljnih. Teško je u ovom trenutku reći kada će se početi s gradnjom pristupnih cesta jer to ovisi o tome hoće li žalbi biti i koliko će vremena čuvenoj hrvatskoj birokraciji trebati da ih riješi.  

U svakom slučaju, kada izvođač bude poznat, s radovima će se moći otpočeti odmah budući da je natječaj za nadzor završen te je u postupku potpisivanje ugovora s tvrtkom “Centar za organizaciju građenja” d.o.o. iz Zagreba i njihovim partnerima. Za treću i četvrtu fazu projekta cestovnog povezivanja s jugom Dalmacije natječaj je u toku, a rok za predaju ponuda je do 31. januara. Ivo Jerković vjeruje da će sve ići po planu, a bojazan nekih svojih sumještana da bi isisavanje mulja moglo naštetiti turizmu otklanja govoreći kako misli da problema ni za turizam ni za Komarnu ne bi trebalo biti jer će se taj mulj s morskog dna voziti i iskrcavati iza Hvara. Optimističan je i Mile Brljević, čovjek koji za sebe kaže da je “penzioner, a ne umirovljenik” jer ne miruje. Priča nam on i kako je Kineze nedavno nudio gradelama. 

– Roštilj im je nepoznat, vole upitat, slikat, al baš neće uzet, pogotovo neće piće. Slavili su s nama naš Božić, na Badnjak je bio domjenak. U desetom mjesecu slavili su svoj praznik, al su opet u deset pošli leć. Mi ćemo sad s njima 4. 2. slavit kinesku Novu godinu – govori Brljević. No ispada da je najoptimističniji Booking.com za koji je most, izgleda, već gotov. 

Naime, tražite li smještaj u Komarni, osim odabrane destinacije ponudit će vam i one u blizini navodeći kako je, na primjer, od Komarne do Janjine na Pelješcu manje od osam kilometara. I bit će tako, ali tek kad most bude gotov i pušten u promet. Do tada valja ići preko granice u Neumu. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)