Piše: dr. Semir Osmanagić

U julu 2018. kupio sam parcelu od 5.141 kv. metra u Visokom, koja se naslanja na naš park ‘Ravne 2’ sa zapadne strane, a koja je u katastru bila označena kao ‘Džanova strana’. Riječ je o strmoj obali, obrasloj neuglednom vegetacijom, šikarom, a tako se i službeno vodila: ‘šuma IV klase’.

Ovu sam parcelu rezervirao još u julu 2017. jer mi je bila važna zbog toga što graniči s parkom, ali i zbog jednog detalja kojeg sam vidio prilikom pregleda terena. Riječ je o konglomeratnoj stijeni koja je virila iz zemlje i koja me podsjetila na konglomeratni beton koji se nalazi na ulazu u prahistorijski Podzemni labirint Ravne.

Nakon kupovine, s radnicima smo pristupili čišćenju terena i pravljenju zemljanog puta na gornjoj granici parcele. Iz parka smo napravili prilazne zemljane stepenice. Bio sam vrlo zadovoljan nakon što je geometar tačno odredio gornju granicu parcele. Više konglomeratnih stijena je ugledalo svjetlo dana unutar naše parcele. Rad bagera je pokazao da se stijene nalaze na pet mjesta.

Dodatni rad bagera prema mojim instrukcijama pokazao je da smo na četiri mjesta mogli doći do manjih prolaza iz kojih se moglo osjetiti strujanje hladnog zraka. Sve mi je bilo jasno: ispod stijena se nalaze ulazi prema podzemnim tunelima.

Pozvao sam našeg terenskog geologa iz Engleske, Richarda Hoylea i rekao mu:

- ‘Richard, zamolio bih te da izmjeris nadmorske visine ulaza u Podzemni labirint Ravne, ulaza u Ljekovite tunele ispod Aero banje, ulaza u Orgonsku komoru na uzvišenju Zvonik i ulaza u ove potencijalne tunele. Ovdje je vjerovatno riječ o istoj mreži tunela kao i tunelima Ravne. Pretpostavljam da su ispod jedne ogomne konglomeratne ploče bili smješteni svi tuneli. Prilikom kraja zadnjeg Ledenog doba prije 12.000 godina, moćni plimni val je došao iz smjera sjevera i odnio dio ploče i uništio dio tunelske mreže. Taj uništeni dio je ispod nas i predstavlja ono što mi danas zovemo park ‘Ravne 2’. Nekada nije bilo te doline - već konglomeratna ploča s tunelima ispod nje.’

Richard je izmjerio nadmorske visine i javio mi da se sve kote nalaze na visinama +/- 4 metra. Time je potvrdio moju prvu pretpostavku.

Tokom augusta 2018. dao sam našim volonterima šansu, da pod Richardovim nadzorom, pristupe čišćenju materijala oko i ispod konglomeratnih stijena. Na prvi pogled, materijal je bio prirodna sedimentacija sa uobičajenom stratigrafijom: različiti nivoi starosti humusa (tamni i svijetli), zatim različita starost gline (svijetla, tamna, siva). Vjerovatno bi većina geologa i arheologa odmah odbacila ideju da se nešto nalazi iza te stare, čvrste gline. Za formiranje sive gline potrebni su deseci hiljada godina.

Nakon par sedmica rada, volonteri su na moje insistiranje, koncem augusta napokon probili put, našli uski prolaz i uvukli se nekoliko metara. Ispred sebe su vidjeli prostoriju. Nastavili su s iskopavanjem i iza glinovitih materijala pronašli stijenu koje je bila položena na manje ploče. Očigledno ju je netko tu postavio da spriječi ulazak u tunele. Ovo je bio važan trenutak. Otkrili smo dokaz antropogenog djelovanja.

Tada sam odlučio da prestanemo s iskopavanjem na tom mjestu, kojeg smo označili kao C2 (ulaz broj 2). Ostavili smo tu stijenu kao arheološki dokaz djelovanja ljudske ruke i prebacili smo se na C3. Nakon nekoliko dana, probili smo se do dijela koji je bio dovoljno širok da uđemo unutra.

Nekoliko ekspedicija, Richard, Sue, Stefan, Marie-Sophie, Ajdin i drugi, svjedočili smo o nekoliko tunelskih pravaca s galerijama prostranijim od onih u tunelima Ravne. Dva osnovna pravca su bila istok-zapad (kroz brdo, ispod naselja Dubrave), ali i sjever-jug, paralelno s tunelima Ravne.

Smjer istok-zapad nam je otkrio da postoji prohodnih 65 metara u kojima su bili očigledni dokazi o korištenju ovih šupljina u različitim periodima u prošlosti. Ostaci keramike najvjerovatnije su pripadali Srednjem Vijeku (što je mišljenje i kolega iz Zavičajnog muzeja iz Visokog), a nekoliko željeznih artifakata nas je vodilo najvjerovatnije do doba antičkog Rima i 2.000 godina unatrag.

U središenjem dijelu ovog smjera istok-zapad na više mjesta smo otkrili stalaktite kako vise s plafona, te stalagmite koji su se nataložili na podini. To mi je bilo osobito važno otkriće. Prisjetio sam se iskustva sa stalgmitima koje smo otkrili davne 2006. u jednom od ulaznih tunela Ravne. Iz tog vremena naučio sam da se stalagmiti mogu datirati. Usput, starost stalagmita na ulazu u tunel Ravne bila je oko 5.000 godina. Nastali su nakon što je došlo do kolapsa tavanice. Tada su mi rekli da obično treba jako dug period da se pripremi podloga za stvaranje stalagmita.

Obzirom da smo imali dosta stalagmita na podini, bio sam samouvjeren da nam ih neće ponestati I drugo, da ćemo dobiti povoljno datiranje.

Dao sam instrukcije Richardu da pripremi uzorak i da se javi laboratoriju s Floride za određivanje starosti. On ga je nakon tri dana sporog rezanja malim pilama izrezao, pripremio te poslao prema instrukcijama s web stranice za Floridu. Isto dana kada se vratio iz pošte dobio je pismo iz Italije, od gospođe koja je predstavnica floridske laboratorije za Europu, u kojem ona kaže da ‘ne rade analize za projekte koje nije priznala međunarodnu naučna zajednica’ (?). Richard je bio u šoku zbog ove diskriminacije. Ali, ne i ja.

Ovo nije bio prvi slučaj da imamo loša isksutva s laboratorijama za radiokarbonsko datiranje. Budući da se u formularima mora naznačiti o kom projektu je riječ (projekt ‘bosanskih piramida’), ko je pošiljalac (Fondacija ‘Arheološki park: Bosanska piramida Sunca’) i zbog čego je to važno (‘minimalna starost tunelske mreže’), jasno je da naučne laboratorije svojim rezultatima potvrđuju izuzetnu starost kompleksa piramida u Visokom. To je za njih političko pitanje.

Očigledan primjer politikanstva u nauci imali smo iz 2007. godine kada smo slali komade drveta kojeg smo pronašli u tunelima Ravne na adrese tri radiokarbonske laboratorije: Gliwice u Poljskoj, Kiela u Njemačkoj i Oxforda u Velikoj Britaniji. Otkriveni komad drveta smo podijelili na šest jednakih komada, poslali po dva primjerka na ove tri adrese i sve dokumentovali.

Prve rezultate smo dobili iz Njemačke. Starost je bila 32.000 godina. Nakon toga je slijedila analiza iz Poljske, starost između 30.000-34.000 godina. Dakle, potvrdili su i jedni i drugi starost drveta veću od 30.000 godina. Englezi nam se nisu javljali, a kada sam ja intervenirao rekli su da se ne radi o organskom materijalu, misleći da su samo oni primili uzorak. Tada sam im poslao svu dokumentaciju s rezultatima ostalih laboratorija i samouvjereno potvrdio da jeste riječ o organskom materijalu. ‘Superiorni’ Englezi su se našli u čudu. Zatim su nevješto pokušali prikriti svoje politikanstvo riječima da im oprema nije radila, zatim da su radnici ‘slučajno’ spalili oba komada drveta…

Nakon toga ovaj laboratorij iz Velike Britanije, tipičnog predstavnika elitističke, politikantske nauke, više nikada nismo angažirali.

Zašto nam je to datiranje bilo bitno? Komad drveta je bio zarobljen u konglomeratu smještenom iznad naših keramičkih blokova u tunelima Ravne. Dakle, ti blokovi su napravljeni prije više od 32.000 godina. Neko je imao tehnologiju proizvodnje visokih temperatura desetine hiljada godina prije nego što bi konvencionalni stručnjaci to očekivali. I to gdje, u srcu male Bosne.

Historija nam se ponavlja. Italijanka dobro zna da vodimo najveće arheološko otkriće na Planeti, a da elite ne kontroliraju taj proces, već nezavisna, neprofitna, nevladina Fondacija.

Međutim, u svijetu ima više od stotinu laboratorija za radiokarbonsko datiranje i više nema monopola. Ovo je jedna od naučnih usluga kao i mnoge druge. Istina se više ne može kontrolirati, niti se znanjem i informacijama može manipulirati kao nekada.

Uzorke koje smo pronašli u novim tunelima, koje smo nazvali ‘Ravne 3’, poslali smo u Kijev. Vrlo brzo stigli su rezultati. Nekoliko uzoraka stari su između 2.500-10.500 godina i oni nam govore da su ove šupljine iznimno stare i da su već dugo u upotrebi.

Naš uzorak stalagmita u Kijevu je pripremljen po uobičajenoj naučnoj metodologiji. Kros-sekcija stalagmita podijeljena je na tri dijela. Vanjski je najmlađi, nastao kapima vode s plafona. Onaj prvi sloj jezgre nastao je kod pripreme podloge za nastanak stalagmita (suhe tvari, prašina i različite druge čestice). Ukupno 20 grama i 1,5 cm debljine tog jezgra je pripremljeno za datiranje.

Protokolom vakumske pirolize (termalne destrukcije) dobijena je dovoljna količina ugljika. Nakon miješanja s litijem dobijen je litij-karbid, a od toga acetilen i benzen. Metoda radiokarbonskog izotopa C14 je tako mogla biti primjenjena na dobijenih 1,0192 grama benzena (C6H6), koji je ugljikovodik. Sada smo na putu da dobijemo datum starosti jezge stalagmita.

Rezultat datiranja bio je fantastičan: 26.200 +/- 250 godina !

Dakle, radiokarbonsko datiranje pokazuje starost veću od 26.000 godina. Kolika je stvarna starost tog stalagmita?

Prvo, prilikom mehaničkog uklanjanja stalagmita s podine u tunelima ‘Ravne 3’, Richard nije išao do samog dna. Ostalo je oko 1 cm stalagmita koji je ujedno i najstariji.

Drugo, kalibrirana starost je obično 15% veća od radiokarbonske. Doduše, ne postoji potpuno precizna metoda određivanja organskog materijala, tako da treba računati na odstupanje od nekoliko procenata, pa i više.

Treće, potrebno je vrijeme da se podloga prirodnim putem pripremi na stvaranje stalagmita. To može potrajati hiljadama godina.

Imajući u vidu ove tri napomene, logično je zaključiti da je stvarna minimalna starost stalagmita između 30.000 – 35.000 godina! ‘Ravne 3’ nisu samo šupljine, tu ima i tragova oblikovanja tunela. Dakle, riječ je o tunelskoj mreži iznimne starosti.

To nas jednostavno vodi u doba gradnje kompleksa piramida u Bosni. Podsjećam da je starost organskog materijala, fosiliziranih listova pronađenih između betonskih blokova na Bosanskoj piramidi Sunca, 29.200 +/- 400 godina. Američki astrofizičar dr. Paul LaViolette je procjenio kalibriranu starost piramide na 33.600 godina.

Započeli smo proces čišćenja tunela ‘Ravne 3’ koji se pružaju u smjeru sjever-jug. Oni su paralelni s tunelima Ravne mada ih dijeli 200 metara. Nemam sumnje da će se nakon nekoliko stotina metara spojiti i zajedno nastaviti put prema Bosanskoj piramidi Sunca.

To nam je cilj, doći ispod najveće i najstarije piramide na svijetu uprkos napadima kulturnog establišmenta iz BiH i čitavog svijeta koje smo doživljavali ovih 13 godina. Borba za naučnu istinu je mnogo plemenitija nego savijanje leđa pred ‘autoritetima’.

Za razliku od samih početaka 2005. i 2006. kada su nas snagom pozicija i ‘stručnih’ autoriteta pokušali zaustaviti, danas smo mi u poziciji da imamo sve naučne argumente na svojoj strani. I svakim danom ih je sve više.

Desetine hiljada posjetilaca bosanskih piramida su svjesni da historija nije ono što su nas učili. Vremenom će i nove knjige povijesti to priznati.

A od proljeća 2019. ponovo dajemo šansu našim volonterima iz čitavog svijeta da, pod stručnim rukovodstvom, i sami budu dio otkrića najuzbudljivijeg projekta na svijetu.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)