Ponekad rukovanje može da znači mnogo, pa je tako i bratski pozdrav ruskog i saudijskog lidera na nedavno održanom samitu G20 pun simbolizma.

Ponašanje Vladimira Putina i Mohameda bin Salmana je, bez sumnje, predstavljalo podsjećanje Vašingtonu da su Saudijci spremni da istraže druge geopolitičke opcije ukoliko SAD riješe da daju oštar odgovor na ubistvo novinara Jamala Khashoggija. Ipak, onaj čuveni "baci pet" pozdrav takođe ukazuje na širi trend koji preoblikuje globalnu politiku. Radi se o većem planu Rusije i Kine da pridobiju američke neliberalne saveznike, piše "Bloomberg".

Tako se mijenjaju i odnosi između zemalja. Posebno je vidljivo da odnosi između SAD i nekih njenih saveznika sa autoritarnim režimom slabe, jer te države se više okreću ka onima sa kojima imaju sličnu ideologiju.

Decenijama su SAD blisko sarađivale sa prijateljskim diktatorima iz geopolitičke nužde za vrijeme Hladnog rata. Americi je tada, zarad suprotstavljanja SSSR, bila neophodna saradnja sa strateški postavljenim autokratama u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Južnoj Koreji, Filipinima,... Međutim te veze su uvijek bile napete zbog ideoloških razlika.

Komplikovana savezništva

Danas je situacija komplikovanija. Antikomunistički pokret je izgubio na snazi kada se završio Hladni rat, Sovjetski savez pao a Kina od komunističke autokratije postala kapitalistička autokratija. Kao rezultat toga, ideološke razlike između američkih autoritarnih saveznika i nekih njegovih glavnih rivala više nisu toliko upečatljive.

Ono što Mohamed bin Salman, egipatski Abdel-Fateh El-Sisi, mađarski Viktor Orban, turski Recep Tayyip Erdogan i Rodrigo Duterte sa Filipina imaju zajedničko - osim što su saveznici SAD - jeste da oni vode političke sisteme zasnovane na korupciji, prisili i / ili drugim autokratskim pristupima. Oni vjeruju da će otvoreno neslaganje i debata, zaštita manjinskih prava i ograničenja nadležnosti vlade oslabiti politiku koju žele da izgrade i ugroziti njihovu vlastitu moć. U ovim aspektima, ovi "dobri" autoritarci nisu toliko različiti od "loših" autoritaraca kakvim Zapad smatra Putina ili Xi Jinpinga. Ova ideološka konvergencija ima značajne geopolitičke efekte.

Na Bliskom istoku Rusija ne radi samo na izgradnji partnerstva sa zakletim američkim neprijateljem Iranom. Ona takođe sarađuje i sa američkim partnerima kao što su Saudijska Arabija, Egipat pa i Jordan. Te države smatraju da Putinov autoritarni režim može da ih podržava, a da pritom ne dođe do miješanja u njihovu domaću politiku, kao što to rade SAD.

Mađarski premijer Orban predvodi državu članicu NATO, ali ima i drugarski odnos sa Putinom i njegova vlada se uglavnom zalaže za kompormise po pitanjima koja se tiču Rusije.

Turska je takođe članica NATO, ali Erdogan se sve više okreće Rusiji kao partneru, dijelom iz strahova da se SAD udružuju sa unutrašnjim neprijateljima njegovog režima. Turska vlada je čak kupila i ruske S-400 protivvazdušne sisteme i hvalila se njihovom sposobnošću da sruše američke letjelice.

I Duterte pokušava da približi svoju zemlju Rusiji i Kini ne toliko zbog geopolitičkih svrha, koliko zbog simpatije prema kolegama koje vladaju čvrstom rukom.

Na kraju Saudijska Arabija i drugi autoritarni saveznici SAD sarađuju sa Rusijom i Kinom kako bi u UN i na drugim forumima razvodnili međunarodne norme o ljudskim pravima.

Da li će opstati američka savezništva?

"Bloomberg" piše da američki savezi sa autoritarnim zemljama ipak neće propasti. Turskoj je i dalje neophodna Amerika kao protivteža ruskoj ekspanziji na Crnom moru. Rijad se i dalje oslanja na SAD kao partnera u borbi protiv širenja uticaja Irana.

Postoje i neki izuzeci u ovom trendu: Vlada Vijetnama potiskuje svoje kritičare, ali se približava SAD iz straha od Kine; Poljska je sve nedemokratskija, ali je čvrst partner Amerike u istočnoj Evropi. Ipak, generalno govoreći, ideološka daljina između SAD i njenih autoritarnih saveznika raste, a to će dovesti do strateških posledica.

Kako navodi "Bloomberg", Putin to dobro zna i to je jedan od razloga zašto on finansira neliberalne političare i partnere širom Evrope. To je i jedan od razloga zašto Rusija i Kina rade na jačanju autoritarizma i slabljenju demokratije u zemljama širom svijeta.

SAD mogu na to da odgovore na više načina. Prvi je da prestanu da govore o kršenju ljudskih prava od strane diktatora koje smatraju saveznicima. Čini se da je to pristup Donalda Trumpa. Ali ovaj pristup bi mogao da, iako bi olakšao tenzije sa Saudijskom Arabijom i Turskom na primjer, podrio napore za uspostavljanjem demokratije.

Drugi pristup bi mogao da bude prihvatanaje ideološkog izazova. SAD bi mogle da se usredsrede na odnose sa liberalnim demokratijama i da poprave saveze koje je upravo Trump oštetio. Ovaj pristup bi dublje pomutio odnose SAD sa autokratskim prijateljima. Međutim SAD bi imale koristi od razumijevanja da će u vremenu kada su liberalizam i ilibelizam sve više u sukobu, SAD teško moći da brane svoje interese ako ne budu branile i ideale.

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)