Adna Hasanagić se kao kroz maglu sjeća Azilantskog doma u Bielefeldu, gdje je sa roditeljima i starijom sestrom pronašla utočište 1993, nakon bijega od rata iz svoje zemlje. Ova bosanska familija pobjegla je iz Banjaluke. Adni je tada bilo dvije godine i četiri mjeseca. Adna se sjeća i da je mama jednom prilikom dobila telefonski poziv i da ju je vaspitačica pitala zašto Adna ne smije da se igra. "Mama mi pri tom nije zabranila da se igram, ali tada kao izbjeglice nismo imali mašinu za pranje. A ja sam imala samo dva para pantalona. Mama mi je rekla da moram paziti da se ne isprljam. I zato se nisam igrala sa drugom djecom", prisjeća se sada 28-godišnja Adna.

Adna je vedra osoba. I kako se to u Njemačkoj kaže, uspješan primjer integracije. Već devet godina živi u Berlinu, studirala je pravo i najprije je radila kao advokatica. A sada će pojačati tim u Berlinu. Ona je jedna od 100 sudija/nica i državnih tužilaca, koji su zaposleni kako bi se otklonila uska grla u berlinskom pravosuđu. Prije svega pokrajinskom sudu su potrebne sudije.

Berlinskom senatoru za pravosuđe Dirku Behrendtu je važno da dovede i sudinice i sudije i iz migrantskih porodica, prije svega porijeklom iz Turske. "Mi želimo da se u redovima sudija ogleda struktura stanovništva. Konačno 40% ljudi koji žive u Berlinu nemaju njemačko porijeklo. Njemačka je i njihova pravna država. Zato je ispravno da za naše sudove ciljano tražimo ljude sa stranim korijenima, jer se tako povećava identifikacija sa Njemačkom", kaže ministar pravosuđa Berlina – senator Dirk Behrendt (Zeleni). I to takve kakva je Adna Hasanagić. Njena familija je jedna od mnogih među 350.000 izbjeglica koje su od 1991. do 1995. iz bivše Jugoslavije pobjegle u Njemačku. Adna kaže da često sa roditeljima odlazi u Bosnu. Njena starija sestra je doktorica u Frankfurtu na Majni. Adna zna da će se morati boriti i sa predrasudama: jer je mlada, jer je žena i jer ima strano ime.

Pri tome je sa 12 godina znala da će studirati pravo. Kao dijete je vidjela prilog o Haškom tribunalu i to ju je impresioniralo. Vjerovala je da se sudije brinu za pravdu. A prva rečenica koju čujete na fakultetu je da „pravo ne znači automatski i pravdu", piše list Berliner Zeitung.

Raja iz bivše Jugoslavije potukla u Sarajevu rekord u pravljenju palačanika

Austrijski list Heute piše: „300 litara ulja, 600 kg brašna, 400 litara mlijeka – to je recept koji vodi ka svjetskom rekordu. 140 kuhara iz BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije su u sred Sarajeva krenuli u akciju i u roku od 8 sati prethodno navedene sastojke pretvorili u 12.716 palačanika.

Svaki njihov potez kritično je pratilo 15 sudija. Iako će do službene objave potrajati otprilike dva mjeseca, čini se sigurnim da su uspjeli potući rekord, koji je do sada držao jedan ruski tim, koji je prošle godine u Moskvi sa istim sastojcima i u istom vremenu uspio ispeći 12.716 palačinaka. Takmičenje je organizovala humanitarna organizacija Pomozi.ba. Palačinci su podijeljeni migrantima, ljudima u staračkim domovima, domu za siročad i uopšte najsiromašnijima. „Osjećaj je sjajan. Ostvarili smo novi rekord i to samo tako što smo funkcionirali kao veliki tim. Došli smo sa svih strana da pomognemo", rekao je kuhar Dražen Safer iz Karlovca.

(Dw.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)