Mohamed i Khaled su braća koja su u Bosnu i Hercegovinu dospjela iz Afganistana. Čudni su, kažu, putevi Gospodnji, pa su i Afganistanci tako završili u Salakovcu kod Mostara. I to će, pričaju nam uglas, biti tek jedna u nizu usputnih stanica na njihovom putu do Zapada. A do zemalja poput Njemačke ili neke druge unutar EU, koliko god put bio težak, neće stati. Sve ostalo je nevažno.

Blizu je granica

Prije Bosne i Hercegovine braća su izvjestan period provela u Srbiji. Tamo su radili, jedan u automehaničarskoj radnji, a drugi poslove poput čišćenja ulica, fizičkih poslova u domaćinstvima, do branja voća i povrća. Imali su mogućnost zarade, uspjeli su uštedjeti nešto novca za odjeću, hranu i dalji put. A dileme nije bilo kuda dalje. Imali su kontakt sa sunarodnjacima, koji su ih zvali u Sarajevo. Prevagnuo je detalj, prenosi Oslobođenje.

- Došli smo u Bosnu jer tu žive muslimani. U Srbiji nam ništa nije nedostajalo, korektni su bili ljudi, ali je ovdje ipak prisniji odnos. Iz Sarajeva smo odlučili ići za Mostar zbog klime. Upozoreni smo da su u Velikoj Kladuši i Sarajevu okrutne zime, te da je u Mostaru sve blaže - kaže Khaled, pa sa zadrškom dodaje kako priželjkuje da zimu dočekaju u nekoj drugoj zemlji.

Možda u Hrvatskoj ili Sloveniji. Granica sa Hrvatskom blizu je Mostara. Odlazak pješice do nje za braću je kraća dionica.

Zvuči nestvarno da od odlaska iz Afganistana putuju pješice. Ljudi su se čudili dok su im pričali da su iz Sarajeva za dva dana uz predahe doputovali u Mostar. Put u Evropu za njih je bio jedino rješenje.

- Pitanje je da li bismo danas bili živi da nismo krenuli prije tri godine. Nema tamo života. Nažalost, osuđeni smo na bijeg. I ne pada nam teško to što idemo od nemila do nedraga, sa jednom vizijom - kažu braća.

Kada su krenuli od kuće, bili su dječaci. Ostali su prepušteni sami sebi. U jednom danu izgubili su sve.

- Dogodila se eksplozija, koja je odnijela živote majke, oca, dvije sestre i brata. Od tog dana smo sami. Ne odmičemo se jedan od drugog. U našoj zemlji vladaju sulude ideje. Svijet konačno tome mora stati ukraj, dodaje Khaled, pokazujući tragove ranjavanja na laktu desne ruke.

Zalihe hrane

Maštajući o domu na Zapadu, radnim mjestima na kojim će zarađivati za dostojan život i zasnivanje porodice, Khaled i Mohamed na kraju kažu da se nadaju da će doći u priliku poslati nam razglednicu i tople pozdrave iz Njemačke ili Italije. U Centru Salakovac, pred kojim smo razgovarali s braćom, zalihe hrane dovoljne su do kraja godine. Problem manje za čelne ljude i aktiviste Crvenog križa mogla bi predstavljati činjenica da će se za migrante izdvajati i dio budžetskog novca, rekao je direktor Centra u Salakovcu Edin Denjo. U Salakovcu su posljednjih dana bili aktivni prikupljajući grijalice i deke za zimske dane. Najmlađi migranti idu i na nastavu, a u svakoj sedmici imaju i sate sporta.

(Oslobođenje, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)