Prethodni tekstovi: Odbrojavanje 1,2,3,4

...11. Politički tribalizam - instinkt 'naših kontra njihovih' od iskona do danas

Čovjek jeste društveno biće na početku i na kraju balade. Ali, umjesto da aminuje univerzalnu utopiju pod parolom liberté-égalité-fraternité (sloboda-jednakost-bratstvo), radije je dio 'našeg plemena' koje mu nudi koplje, pancir-košulju, simbole i zastavu klera, familije, bratstva, kluba. To nije samo primalni instinkt pripadanja - nego i instinkt kontra nametanja i/ili prihvatanja onih drugih.

Upravo ste pročitali grosso-modo sažetak polivalentne, istorijski potkovane i provokativne poruke koju nam u svom novom best-selleru šalje renomirana američka autorica Amy Chua, pod naslovom - Political Tribes, Group Instinct And The Fate of Nations, first published 2018. Impresivne detalje o autorici, njenom akademskom radu i opusu ima Wikipedia.

Prema Ms Chua, neke od rečenih družina su dobrovoljne, neke nisu. Jedne su izvor radosti i spasenja. Druge su nažalost namjenski proizvodi-generatori mržnje, te bazne sirovine koncepta podijeli pa vladaj.

Čisto ilustrativno, Velika Britanija je apsolutni šampion u tom 'segmentu'. Nekih 40 tisuća državnih službenika i vojnika Njenog Kraljevstvog Veličanstva držalo je potčinjenima oko 200 miliona Indijaca u periodu od skoro 200 godina! Naravno, to ne bi bilo moguće da Britanci kao kolonizatori par excellence nisu gotovo opsesivno vodili računa o etničkim, religijskim, kastinskim aspektima i razlikama među stanovništvom Indije. Plus, prije odlaska trajno su posijali 'vremenske bombe' koje eksplodiraju kako jučer, tako i danas - tu i tamo na prostorima bivših kolonija Gordog Albiona. Plus bis, zvanični London sa ovima nadalje pažljivo njeguje svestrane, više nego berićetne odnose u okviru Commonweltha.

Ovdje pada u oči snažan kontrast vis a vis globalne supremacije SAD-a, istorijske slijednice Britanske Imperije. Iako, (uz SSSR) jedna od dvije super-sile u Prvom hladnom ratu, SAD nije mogla pokoriti Vijetnam niti za 10 godina surovog, napalm-vrućeg rata. Razlog tog najvećeg američkog poraza ikada leži u ideološkom prilazu, zapravo rigidnoj anti-komunističkoj strategiji nadležnih u State Departmentu i Pentagonu. U istoj nisu prepoznati međuetnički animoziteti i vjekovni otpor Vijetnamaca imperijalizmu kineske manjine (svega jedan posto stanovništva!) koja je predugo kontrolisala lavovski dio svih relevantnih resursa u toj zemlji. Naravno, istorijski momentum nije za usporedbu sa onim iz zlatnog doba kolonijalizma.

Idemo dalje. Nakon pada Berlinskog zida i kolapsa bivšeg SSSR-a, SAD kao jedina preostala super-sila nije uspjela stabilizirati Afganistan u najdužem američkom ratu. Također, nakon dva rata u Iraku - Busha Prvog (1991.), pa Drugog (2003.) - nije uspjela ponovno ujediniti i držati tu zemlju u jednom komadu makar godinu dana. Jer, američka politika u Iraku bila je bazirana na aroganciji i uvjerenju da će etničke, sektaške, tribalističke podjele izblijediti - 'odumrijeti u susretu sa slobodom, demokracijom i blagodetima otvorenog tržišta' (George W. Bush: „sloboda i demokracija će uvijek i svuda biti glasnija od slogana mržnje“). Nažalost, znamo kako se Irak tada strovalio u vrtlog eskalacije konflikta iz kojeg se još nije izvukao a kamoli oporavio.

Rješenje enigme, ponovo, stanuje u nimalo jednostavnom balansu političkih tribalizama u širem ultra-multi-kulti regionu - gdje vjekovima caruju animoziteti i rivalstva između šiita, sunita, Kurda itd. Na sve to treba dodati katastrofalnu spoljnu politiku ex-cathedra, uokvirenu 'crvenim linijama' predsjednika Obame prema 'legitimnom' despotskom režimu u Damasku. Žilavom do posljednjeg kamena na kamenu u toj drevnoj zemlji.

Po baksuznom Murphyevom zakonu, Obaminu hoću-neću strategiju je zamjenila neokonska lesser-faire-to-Russians politika predsjednika Trumpa prema sirijskom Chernobilu. Što je po sebi potvrda da se Rusija nakon glatkog anschlussa Krima, u velikom stilu vratila na međunarodnu scenu kao respektabilan akter u Drugom hladnom ratu. Makar, nije naročito zahvalno ozbiljnije komentirati o novim avenijama saradnje Washingtona i Moskve, imajući u vidu predvidivo nepredvidivog predsjednika Trumpa. Kakogod, biće više riječi o tome u jednom od narednih tematskih osvrta, nakon onog o prvom Summitu Trump-Putin, 16. jula/srpnja 2018. u Helsinkiju.

12. Zapadni Balkan i ostatak Europe u minskom polju

Nažalost, nakon krvavog raspada SFRJ u Trećem balkanskom ratu, fragmentacija njenih ostataka još uvijek nije okončana. Novonastale državice, te travke međ' vihorovima do daljnjeg ostaju taoci nedovršenog mira i/ili domaćih kvazi-elita koje su se bajkovito snašle u moralnoj i materijalnoj rasprodaji svega. Sa post-daytonskom Bosnom i Hercegovinom u oku tribalističko-građanskih belaja na Zapadnom Balkanu. Uz svestranu asistenciju njenih komšija i susjeda, naročito nakon izbora novog Trijumvirata u Predsjedništvu BiH (7. oktobra 2018.).

Dvije škole mišljenja o tome kuda nas praktično (ne)provedivi rezultati oktobarskih izbora mogu odvesti, ne prestaju granatirati jedna drugu. Pri čemu je medijski fokus na zvaničnom Zagrebu koji bez pardona koristi 'komparativne prednosti' punopravne članice euro-atlantskih integracija u zaštiti interesa najmalobrojnijeg konstitutivnog, ali notorno 'nejednakopravnog' naroda u BiH. Nažalost, njenog favorita (odnedavno i počasnog doktora na Zagrebačkom sveučilištu), šefa HDZ BiH je skroz lakše napadati nego braniti glede njegovih poznatih ratnih i poratnih zasluga. Posebno u svjetlu njegovog spontanog, javnog 'očitavanja' o zločinačkom karakteru Tribunala u Den Haagu.

Unatoč svemu izloženom, ostaje na snazi neupitan civilizacijski imperativ da Izborni zakon BiH treba mijenjati pod ultra-hitno! Jer, tu iza ugla predstoje izbori za Europski parlament maja/svibnja 2019.

Da ne bude zabune, podsjećamo da je u pripremama tog prevažnog političkog događaja posebno proaktivan apostol neo-nacizma Stephen Bannon, sa njegovim znakovitim pedigreom ikone Brexita i arhitekte izborne pobjede Donalda Trumpa 2016. Na kraju, evo i novog extra bonusa uvaženim čitateljkama i čitaocima – tekst Atak na temelje Evrope.

Nastaviće se

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook