(Re)izbor Željka Komšića je zapravo najbolja moguća stvar za Čovića i HDZ, jer više nitko neće govoriti o tome kako su uništili snove i perspektivu mnogih Hrvata u BiH, piše teolog, građanski aktivist i bivši svećenik, franjevac Dalibor Milas, prenosi Oslobođenje.

- Postizborni kroše: od HDZ-a i HDZ-ovih glasača gori su samo oni koji u Željku Komšiću vide rješenje, mesiju i spas Bosne i Hercegovine. Lik je već dva mandata proveo kao član Predsjedništva i veći dio vremena nismo ni znali da postoji ili da je nešto značajno napravio. Nešto slično vrijedi i za Čovića. Da nije Ured iz Sarajeva preselio u Mostar, ne znam po čemu bismo ga pamtili... No, kad je riječ o javnim nastupima, u odnosu na sirovinu Komšića, [sad ovdje stavljam ruku na srce i nisam sarkastičan] Čova je bez premca jedan od uglađenijih i pristojnijih likova bh. političke scene i kao takav je idealan za vanjsku politiku. To je sve pozitivno što mogu reći o njemu.

Kad malo bolje razmislim, (re)izbor Željka Komšića je zapravo najbolja moguća stvar za Čovića i HDZ, jer više nitko neće razmišljati i govoriti o tome kako su upravo oni svojom poltronskom, uhljebničkom i klijentelističkom politikom uništili snove i perspektivu mnogih Hrvata u BiH. Upravo zato Čova i ekipa trebaju platiti misu na tu nakanu, jer je Komšić idealan "smokvin list" njihove promašene politike i garancija HDZ-ove višegodišnje vladavine (zlobnici bi rekli, dikature) Hercegovinom. Sad kad je Željko "not my president" Komšić zauzeo jednu od Čovinih udobnih stolica, koga više briga za članove Mladeži uhljebljene po državnim firmama i ministarstvima zbog kojih kvalitetni mladi ljudi ne mogu dobiti posao; koga briga za namještene tendere zbog kojih mali privatni poduzetnici nemaju šanse primirisati trpezi ogavno bogate hercegovačke građevinske mafije; koga briga što su plaće sve manje, a životni "standard" sve skuplji...

No, na stranu sad i Čović i Komšić i te njihove dimne bombe kojima odvraćaju pažnju s pravih problema... Mene čudi kako veći dio stanovništva u Bosni i Hercegovini još uvijek ne shvaća jednu stvar: slično kao što je za Jugoslaviju bio poguban srpski nacionalizam, za SSSR ruski, tako je i za Bosnu i Hercegovinu poguban bošnjački kvazi-građanski nacionalizam.

Bošnjačko polaganje prava na BiH i politički bezobrazluk da se osjećaju slobodnima drugima birati političke predstavnike, kao da su ti drugi nekakvi imbecili, više nije tek jedna od prijetnji budućnosti i opstanku ove države nego i konačni dokaz da je ovaj preskupi balkanski politički projekt poznatiji i kao "Bosna i Hercegovina" izgubio svoj smisao.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)