http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/odbrojavanje-1-dio-

3616http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/odbrojavanje-2-dio-3623

 

 

 

 

Upućeniji u domaću izbornu alhemiju od potpisnika ovih redova, pozdravljaju projektovani trijumvirat iz drugog dijela osvrta, ali  'dozvoljavaju' da je jedino re-izbor Mladena Ivanića manje-više izvjestan, iako se isti poprilično kockao sa tradicionalnom naklonošću Bošnjaka. Radi se o njegovim opetovanim opaskama o ‘višku Bošnjaka’ po rezultatima popisa iz 2013. koji su osvanuli tri godine kasnije, te politički ‘snobovskim’ komentarima oko službenog priznanja Bosanskog jezika u Australiji. 

 

 

Slažu se, međutim, da njegov minuli rad kao najzimzelenijeg političara u onoj i ovoj državi, kao i stanoviti prestiž u međunarodnom kontekstu (uz galopirajuće 'usložnjavanje'  situacije u RS-u) Ivanića nadalje preporučuje i pozicionira daleko ispred glavnog rivala. 

 

  

Oko izbora člana tog visokog tijela ispred hrvatskog korpusa, uz sve komplimente za Borišu Falatara koji svojim urođenim našim-a-svjetskim-šarmom, pametnim i neumornim nastupom osvaja srca i iskrene duše svih bh. boja, kažu da je kandidatkinja Diana Zelenika (HDZ 1990) potencijalno ozbiljniji rival Draganu Čoviću, posebno na njegovom doskora neprikosnovenom terenu. 

 

 

U tom svijetlu imaju malo simpatija za treću kandidaturu Željka Komšića, u ulozi 'zaštitara cjelovite BiH kontra ne daj-Bože-nikome tandema rušitelja BiH Dodika & Čovića'. Naravno, cijene njegov nedodirljiv ratni i poratni imidž, odnosno integritet domaćeg političara sa oreolom ni nalik na većinu njih. 

 

 

Ali, imaju ozbiljne rezerve prema njegovom trećem mandatu tamo. Jer će neizbježno hraniti unutrašnju podjelu u ova zla vremena, a znamo da ga hrvatski korpus gotovo listom - neće. Makar je, potkraj drugog mandata u Predsjedništvu, pokazao-i-dokazao da zna biti galantan prema nekim od saradnika koji su se naprasno ‘ćutili Hrvatima’. Inače, insistiraju da ‘nitko’ nije posebno impresioniran njegovim minulim radom i rezultatima u Predsjedništvu, potom u Parlamentu BiH. 

 

 

Većina žali što je SDA odustala od kandidature Denisa Zvizdića, koji je sa izrastao u kredibilnog političara u domaćem i međunarodnom kontekstu. Međutim, imajući u vidu moćne alate i infrastrukturu najveće (SDA), kao i druge najveće partije u Bošnjaka (SBB), drže da najozbiljniji kandidati ostaju Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić. 

 

 

Ostalim kandidatima daju stanovito manje šanse. Iako Senad Šepić, SDA disidend (danas na čelu Nezavisnog bloka) djeluje sve proaktivnije i bolje, dok Denis Bećirović (SDP & 'kandidat ispred sedam političkih stranaka') sa njegovim populističkim paradama i javnim dopisivanjem na sve strane, sebe već vidi na dotičnoj visokoj dužnosti. 

 

 

Usput, sve više podsjeća na svog bivšeg partijskog šefa i mentora koji je nanio teške rane toj stranci.  Time i ukupnom rejtingu kvazi-ljevice u BiH, čitaj - rakove djece. Jer, opet vidimo njeno postrojavanje u odvojene falange za ove izbore. A vidjeli smo njen Watterloo na prošlim općim izborima (2014), potom ‘istorijski gubitak’ sarajevske Opštine Centar, neprocjenjive za pobjedničku SDA na lokalnim izborima (2016), kojoj je u dvorskim igrama za prijesto, uz neslavan ‘doprinos’ tzv. građanskih partija, pripala i pozicija gradonačelnika glavnog grada. 

 

 

Sjajni Mirsad Hadžikadić (kao i Boriša Falatar), ima sličan padobranski hendikep, u njegovom slučaju još pojačan statusom nezavisnog kandidata, bez etablirane partijske infrastrukture.

 

 

 

 

Od pada Berlinskog zida, nikad gori. Panoramski elaborirano u prvom/drugom dijelu ‘Odbrojavanja’ - pogledaj linkove:

 

 

 

 

 

 

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/ad)