mrak se nadvio nad evropu

Ultradesničarski populisti pokosili su Stari kontinent, svi bi se trebali bojati onoga što dolazi!

Front10.09.18, 16:17h

Ultradesničarski populisti pokosili su Stari kontinent, svi bi se trebali bojati onoga što dolazi!
Svijet se čudi što se u starim bastionima socijaldemokracije rađa brutalni nacionalizam čija je mržnja usmjerena na izbjeglice


Izvor: 100posto.hr
Piše: Robin Mikulić


Ne znam kako ste se vi jutros probudili i što ste čitali ova protekla dva neradna dana, ali mene je, kao i dobar dio svijeta, za doručak dočekao kamen u želucu. Naš ministar obrane Damir Krstičević jučer je u Gospiću govorio o operaciji Medački džep, nakon dugo vremena ondje je govor slušao i general Mirko Norac – inače osuđeni ratni zločinac koji je iza rešetaka završio upravo radi zločina, izvršenih nad srpskim civilnim stanovništvom u operaciji Medački džep, za koje je prema zapovjednoj odgovornosti osuđen prvo na 12, a zatim na 7 godina zatvora.


Naš je ministar pred očima i ušima javnosti tu operaciju proglasio knjiškim primjerom ratovanja, a Norcu je poželio dobrodošlicu.


Možda se ne slažete sa mnom, ili se čudite mom čuđenju. I to je legitimno, sve dok se poštuje ustavno-pravni poredak čijeg, je*i ga, i pravosudni sustav sa svim svojim nepristranim presudama dio dio. Ruku na srce, Krstičević je barem priznao da je Norac griješio pa sad nosi svoj križ, no zato naši susjedi Slovenci ovih dana baš velike muke more s nepoštivanjem ustavno-pravnog poretka.


U Sloveniji niče terorizam, Srbi se i dalje ne daju


Jedan njihov branitelj koji je sudjelovao u nečemu što slovenski udžbenici za povijest opisuju kao oslobodilački rat, Andrej Šiško, prošli je vikend oformio paravojnu postrojnu: Štajersku gardu. Prije toga proglasio je Štajersku nezavisnom od Slovenije. To je bilo pred godinu dana, otada se kandidirao i za predsjednika. Nitko nije reagirao dok nije u pravoj nacističkoj maniri sazvao odred ilegalno naoružanih radikalnih desničara i nacionalista spremnih oružjem braniti tradiciju i granice pred naletom unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Samo usput, i on je imao problema sa zakonom ranije. U dva je navrata sumnjičen za pokušaj ubojstva.


Onda je tu i srpski predsjednik Aleksandar Vučić koji je u Kosovu ovaj vikend održao govor koji se najavljivao najpovjesnijim od svih političkih govora. Nikoga, doduše, nije začudilo što Srbija i dalje ne planira priznati nezavisnost Kosovu, ali mnoge je nemalo začudilo sve ono ostalo što je taj čovjek ondje izgovorio.


Veličao je Miloševića, samo je, kaže, bio malo preambiciozan, ali veliki sanjar. Sanjao je Srbiju veću od Jugoslavije. Kaže dalje, zbog toga je srpski narod patio. Srpski. Onda je došao dio koji je mene osobno, priznajem, najviše iznenadio. Rekao je da nijedna srpska glava više neće ginuti za granice.


Nisam siguran znači li to da je srpska vojska razvila neki serum za besmrtnost ili da u dogledno vrijeme Srbija ne planira nikoga napadati, ali svakako se nadam da je riječ o ovom potonjem. Morao je jednom i Vučić shvatiti da je Kosovo izgubljeno, ali neće to javno priznati. Njegovo bi ga glasačko tijelo živog pojelo pa sad inzistira na kompromisnom rješenju. Ojačat će Srbiju pa će i Srbima izvan granica matične zemlje biti lakše.


Kako stvari izgledaju u ostatku Europe?


Čitav svijet bojao se, naime, do tog govora da bi Vučić mogao izgubiti živce i silom krenuti po Srbe zatočene u Kosmetu pa su se ovih dana po svjetskim naslovnicama sukladno tome pisali naslovi o novom buretu baruta na Balkanu. Podsjetit ću vas sramežljivo, ako ste zaboravili na srednjoškolske lekcije iz povijesti - ja sam zaboravio svašta, da se razumijemo, ne dociram – taj se termin koristi kad se opisuju uvjeti koji su doveli do izbijanja I. svjetskog rata, a čiji je direktni povod bio atentat na habsburškog prestolonasljednika. Atentat se dogodio u našem susjedstvu, odatle mu i naziv, a bog zna da je naš košiluk oduvijek imao problema s nacionalizmom, što opravdanim što populistički uvjetovanim.


Stanje se nije nešto revolucionarno promijenilo niti danas. Upravo suprotno, dok mi svakih par godina svjedočimo novom uzmahu radikalno desnih ideologija kojoj su usta uvijek puna nacije, krvi i zemlje, svijetu se zadnjih par godina, na užas civiliziranih društva kojima vladaju salonski što ljevičari što desničari, događaju iste stvari. Čude se k'o pure fekaliji što im se u tim finim porculanskim bastionima socijaldemokracije rađa brutalni nacionalizam čija je mržnja prije svega usmjerena na izbjeglice. Kao da zaboravljaju na sudbinu Weimarske Republike.


Mi s tim ovdje nemamo problema jer, kao što sam već rekao, godinama svjedočimo relativno pravilnim diskurzivnim izmjenama tipa malo zdravo, malo ultradesno pa između nit' v rit nit' mimo centar. Uglađeni Šveđani ne.


Nizomska je odavno izgubljena, Danska uvodi geta


Njihova germanska braća Nizozemci, doduše, već godinama u tišini postaju najantiimigrantskija zemlja u Europi, mnogo prije nego što su Mađari i Slovenci po svojim granicama razvukli bodljikave žice, pa se, realno više nitko niti ne čudi divljanju Geerta Wildersa i tihoj, ali zabrinjavajuće velikoj podršci koju uživa u narodu koji se godinama dičio svojom otvorenošću prema potrebitima.


No, procesi u Nizozemskoj nemaju nužno veze s ovim što se danas događa diljem Europe. Mislim na jačanje desničarskog populizma i ekstremnih nacionalizama. Njima su živci počeli pucati negdje nakon 11. rujna i pada Blizanaca u New Yorku. Terorizam koji je stvorio terorizam koji je pojeo svijet. Zvuči kao drama Ivane Sajko, znam, ali nije niti daleko od istine.


Jedan tip mržnje proizveo je drugi da bi se onda oba pretvorila u ono što mi danas znamo – nove američke imperijalističke tendencije koje su upakirane u borbu protiv terorizma. To što je taj isti terorizam nastao kao odgovor na činjenicu što Ameri uzimaju što i gdje im se hoće nije važno.


Uglavnom, ta antiislamska atmosfera dala je tada Pimu Fortynu i njegovom nasljedniku Geertu Wildersu, obojica populistički desničari najgore vrste, krila i vinula Nizozemsku tamo gdje je danas. No da će se tom trendu priključiti prvo Danci (oh, da; oni pak otvoreno pričaju o tome da će uvesti geta za imigrante), a onda i Šveđani nikome nije bilo niti na kraj pameti. Norvežani su oduvijek vrlo zatvoreni i nekako hostilni prema svemu što nije norveško ili barem njemačko (Norvežani i Šveđani su inače bili jednaki, ako ne i gorljiviji, kolaboracionisti od naše NDH sramote).


Fince pak nitko ne razumije, a dugo su se borili i s ruskom dominacijom. Njihove saune i polarne noći iz nekog razloga izbjeglicama nisu zanimljivi koliko, recimo, Švedska, Danska ili Njemačka.


Nastavak teksta čitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!