Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Hoće li se završiti zamrznuti "tridesetogodišnji etnički sukob na tlu Bosne i Hercegovine" i konačno otvoriti put za formiranje moderne nacionalne države? Stanovništvo Bosne i Hercegovine je u proteklih trideset godina sa preko 4,5 miliona stanovnika u 1991. godini palo na ispod 3,5 miliona u 2018. godini, a zemlja je privredno opadala. 

Predviđanja najavljuju u sljedećim decenijama gubitak od najmanje oko pola miliona stanovnika. U privrednom, demografskom i civilizacijskom smislu BiH gubi svoj potencijal. Prema indeksu demokratije The Economista Bosna i Hercegovina se nalazi na 101 mjestu u svijetu.

Kako implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci, Zornić, Pilav, Šlaku) u državi u kojoj ne funkcionira građanski princip - pita političar i pravnik Željko Komšić? 

Građanski koncept je politički sistem koji omogućava zaštitu ljudskih prava i za njega se naravno isplati zalagati tim prije jer je rast međuetničkih tenzija obrnuto proporcionalan ekonomskom razvoju. Šta su to ljudska prava i kako ona uspješno i univerzalno povezuju ljude različitog etničkog porijekla? Značaj poštivanja univerzalnih ljudskih prava pojedinca u odnosu na kolektivna prava, analitičari i danas vezuju za iskustvo i doktrinu historije društva SAD.  

Kako implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci, Zornić, Pilav, Šlaku) u državi u kojoj ne funkcionira građanski princip?

Prije skoro dva i po vijeka, Oci osnivači, kako se uobičajeno zovu, Sjedinjenih Država pod utjecajem filozofa kao što su Lok (John Locke 1632.- 1704.), Monteskje (Charles-Louis de Secondat Montesquieu (1689.- 1755.) i Hjum (David Hume 1711.- 1776.), vjerujući da je nerazumno oslanjati se na dobrotu ljudske prirode ili prosvjećenu politiku, sa namjerom da se onemogući tiranija i zloupotreba državne vlasti, stvorili su samostalnu demokratiju sa sistemom kontrole i uravnoteženosti.

Analitičari političke filozofije SAD se često i danas pozivaju na stav sudije Vrhovnog suda Luis Brendajsa (Louis Brendeis 1856.-1941.) koji govoreći o pravima pojedinaca u odnosu na državu, ljudsko pravo smatra osnovnim čovjekovim pravom da bude ostavljen na miru – pravom da uživa u plodovima svoga rada i da živi kako smatra da mu odgovara sve dok to neopravdano ne ugrožava prava drugih. Shodno tome, čak i volja većine izražena u demokratskim procesima ne može da ugrozi izvjesna osnovna prava pojedinaca. Borba za ljudska prava je u osnovi borba za efikasan politički sistem koji želi da ih zaštiti.

Da bi se održala široka podrška javnosti i politici ljudskih prava, g. Pola Dobrianski (Paula J. Dobriansky), nekadašnji zamjenik pomoćnika državnog sekretara za ljudska prava i humanitarne poslove, navodi tri ključne tačke -  stremljenje ka poštovanju ljudskih prava predstavlja nacionalni interes SAD, u skladu je sa američkim tradicijama i, što je najvažnije, ako se pravilno sprovodi, ima realne mogućnosti da uspije. 

Pola navodi i riječi književnika Aleksandra Solženjicina koji je primijetio da „čovjek ne može uživati u miru sam i hladno prihvatiti da većina čovječanstva, ili veći dio kugle zemaljske, trpi represiju koja guši ljude“.

Čak i volja većine izražena u demokratskim procesima ne može da ugrozi izvjesna osnovna prava pojedinaca. Borba za ljudska prava je u osnovi borba za efikasan politički sistem koji želi da ih zaštiti

Kritičari američke politike u vezi sa ljudskim pravima često ističu američke odluke o pružanju vojne ili ekonomske pomoći represivnim režimima, što pokazuje da ljudska prava jesu važna, ali nemaju presudan značaj koji određuje politički pravac SAD. Takvu aktivnost „političke elite“ SAD obično opravdavaju da bi destabilizacija jednog represivnog režima mogla da dovede na vlast još represivniji i trajniji režim totalitarnog tipa. Najteža prepreka unutar same SAD u vezi sa ljudskim pravima je ideološka polarizacija gdje pojedini konzervativci politiku ljudskih prava doživljavaju kao liberalnu prevaru usmjerenu ka rušenju pro-američkih režima u inozemstvu.

Kakve poznate političke pristupe koriste SAD za postizanje ciljeva u pogledu poštivanja ljudskih prava? Tu su mnoge privatne organizacije koje ohrabruju autoritarne vlade da se liberaliziraju, tiha diplomatija, sa vremena na vrijeme javni protesti protiv agresivnih režima ili otvoreni pritisak putem sankcija na nekog upornog diktatora, a sve u cilju unapređenja demokratije i ljudskih prava kao strateškog cilja učvršćivanja nacionalne bezbjednosti SAD. Između ova dva ekstremna primjera, ohrabrivanje režima da se liberaliziraju ili vršenjem pritisaka putem sankcija sve dok ne padnu, leži beskrajan niz različitih slučajeva.

Američki socijalista, Lion Semson (Leon Semson) je prije skoro sto godina pisao da amerikanizam za Amerikance ne predstavlja tradiciju niti teritoriju (ono što Francuska predstavlja za Francuze ili Engleska za Engleze), već doktrinu – ono što je socijalizam za socijaliste. Semson je shvatio od kolike je bitne vrijednosti za američko jedinstvo što ljudi različitog etničkog porijekla mogu da budu povezani zahvaljujući dubokoj privrženosti prema pojedincu.

Da li predsjednik Tramp (Donald Trump) odlukom za izlazak SAD iz UN Vijeća za ljudska prava odustaje od navedene tri ključne tačke politike o ljudskim pravima? Kako stoje stvari i kada bi to i htio, to bi bilo veoma teško izvodljivo u tradicionalnoj demokratiji, sa sistemom kontroliranja i uravnoteženosti.

Semson je shvatio od kolike je bitne vrijednosti za američko jedinstvo što ljudi različitog etničkog porijekla mogu da budu povezani zahvaljujući dubokoj privrženosti prema pojedincu

Predsjednik Tramp je izbore dobio na populističkoj ksenofobiji (strah prema strancima ili nepoznatom), ali više na ekonomskom programu i strahu od ekonomske neizvjesnosti. Politikom kontroverznog „fer“ menadžera je uspio ovih godina da na razne načine ugovori ili namakne svojoj zemlji više stotina milijardi dolara.

Šta bh. javnost može očekivati danas od politike "svojih konstitutivnih" populističkih lidera, koji niti imaju ekonomski program niti su za posljednje dvije decenije uspjeli namaknuti bilo kakav veći posao koji bi zemlji donio ekonomski napredak?

U minulom bosanskohercegovačkom društveno-ekonomskom kontekstu političkim strankama ekonomski program do sada nije ni bio potreban, jer na izborima nije odlučivao racio već etnička pripadnost. 

Bosanskohercegovački društveno-ekonomski kontekst je ipak promijenjen i postoji velika zabrinutost zbog ekonomske i socijalne situacije. Objektiviziranje višedecenijskih bosanskohercegovačkih potraživanja od susjednih zemalja, koje po svim osnovama dostižu vrtoglavih desetine milijardi EUR-a, bi pravilno „posložilo karte“ za poštenu igru. Ako smo „braća“ sa narodima preko Drine i Une, nisu nam novčanici isti. 

Tu su i zahtjevi za implementiranje presuda Evropskog suda za ljudska prava, bez kojih neće ići procesi integracije sa EU. 

Sve rečeno nas vraća sa globalnih priča na domaći teren i ukazivanje na unutrašnje rezerve. Mini „Maršalov plan“ za Bosnu i Hercegovinu u novom društvenom kontekstu (građansko društvo) bi mogao pokrenuti i brzo restrukturirati (potpuni preokret) kompletno društvo i biti poticaj nadi za izlazak iz krize. Svojevremeno je Marshallov plan za Evropu, a posebno za Njemačku nakon Drugog svjetskog rata, zaslužan za uspjeh koji je izgledao gotovo nemoguć, i to sve u roku od četiri godine.

Mini „Maršalov plan“ za Bosnu i Hercegovinu u novom društvenom kontekstu (građansko društvo) bi mogao pokrenuti i brzo restrukturirati (potpuni preokret) kompletno društvo i biti poticaj nadi za izlazak iz krize

Novi tehnološki svijet stvara i nova društva koja traže i nove društvene teorije. U suprotnom The Economist predviđa ekonomski rast zemalja Zapadnog Balkana do 3% godišnje (BiH manje) u ambijentu tzv. "stabilokratije" (vlast pojedinaca na uštrb demokratije). 

Prevedeno na bosanskohercegovački kontekst to bi značilo izlazak iz zamrznutog "tridesetogodišnjeg etničkog sukoba" i ulazak u zamrznuti "stogodišnji sukob". 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad) 

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook