U razgovoru za portal 100posto.hr, student iz Zagreba podijelio je svoje iskustvo rada u ljetnoj sezoni u Poreču. Ovo mu nije bio prvi posao, do tada je radio stvarno svašta, tako da je navikao na razne uvjete. No, na ono što ga je dočekalo niko nije mogao biti spreman. 

- Dobio sam stipendiju Sveučilišta u Zagrebu za bilateralnu razmjenu studenta u Torontu. No, na York Universityju tih 3.000 kn mjesečno nije dovoljno ni za smještaj, pa sam iznajmio svoj auto (imam monovolumen) frendicama koje imaju bend preko cijelog ljeta za 1.000 eura. Otišao sam na more, imao sam dogovoreno da ću čuvati klince, tj. biti babysitter za dva vrlo živahna klinca. To je bilo svaki dan od 18 do kad treba, obično do 1 ujutro, dok im se starci ne vrate sa svirki. S obzirom na to da sam prije ljeta dugovao 2.000 eura, vidio sam da na ovaj način to neće ići. Zato sam biciklom išao od tog mjesta izvan Poreča, gdje sam čuvao klince, prema centru Poreča, ulazeći u apsolutno svaki poslovni objekt pitajući za posao. Autopraonice, konobe, kafići, restorani, hoteli, teretana, sve... Problem je što sam tražio posao koji mogu raditi do 17 sati, kako bih stigao do 18 svaki dan na čuvanje klinaca. Našao sam posao u Poreču, nekih 12 km od ove lokacije - priča mladi student.

Smjene bez pauze i otrovna Ceca

Posao je našao relativno brzo, ponuda je bila da radi dnevne smjene koje počinju u 7 i traju do 17 sati svaki dan bez odmora, bez pauze, osim dnevno pola sata ili manje za ručak. S obzirom da mu je novac trebao, pristao je.

- Radio sam za 5.000 kuna (oko 1.300 KM) + napojnice, koje nisam smio skupljati, nego smo sve odvajali u zajedničku škrabicu pa bi gazda jednom tjedno, kao, podijelio kako god njemu paše. A to je značilo da sam za cijeli tjedan mogao dobiti i samo 100 kuna (26 KM). Dijelio je kako se njemu hoće. No dobro, imao sam misiju, odlučio da neću odustati osim ako se razbolim, i tako sam spavao u šatoru i po suncu bicikl vozio preko 20 km dnevno. Poslije bih trčao s klincima, a po noći sam obično slao mailove i obavljao svu dokumentaciju za Kanadu. Spavao sam u prosjeku četiri sata dnevno, ako se dogodilo da imam pet sati, bio bih jako sretan. Nisam se razbolio, što je i mene začudilo, dapače, smršavio sam, bio u super formi. Gazda je bio podnošljiv, ali neki od ekipe iz tog kafića su ljudsko dno, baš šljam - kaže mladić.

U naročito gorkom sjećanju ostalo mu je nekoliko kolega s kojima je rad bio pakao.

- Konobarica Ceca iz Srbije, frustrirana baba koja lije otrov iz usta, zatim bivši zatvorenik, ma ono, neugodno iskustvo. Imali su besplatan smještaj, gdje sam i ja na kraju otišao nakon par mjeseci, kad je završio posao s klincima - rekao je student i naglasio kako je također radio s divnim ljudima s kojima je i dalje u kontaktu. 

Čvrsto je odlučio da ovo iskustvo neće pamtiti po otrovnoj Ceci.

Smještaj nedostojan čovjeka

- Gazda me smjestio u sobu bez vrata, bez prozora, kraj nekakvih salonitnih ploča po podu, bez ormara, bez parketa, pločica ili laminata, betonski pod pun građevinske prašine koja se diže čim napraviš neki pokret, zajednički tuš i wc za cijeli kat, užas. Svi novi ljudi koji su došli raditi kod njega pukli bi isti dan, ili za koji dan, i otišli. No, ja sam izdržao i taj mobing od luđaka na poslu, i smještaj iz pakla, i umor, ništa me nije zanimalo, dapače, kad bi me netko provocirao i namjerno mi otežavao posao i život, a bilo je puno ljubomore kod ljudi koji ništa nisu postigli u životu, odgovarao bih samo "ja idem u Kanadu, a ti?" sa smiješkom na licu", priča ovaj mladić.

Ne treba se dati ponižavati, no bilo je vrijedno životno iskustvo

Na kraju priče, podržava sve studente i radnike koji se ne daju izrabljivati i ponižavati kao što se dao on, a smatra i da će propasti ti takozvani poslodavci koji diljem Hrvatske traže robove, a ne radnike. 

Ipak, za njega je ovo bila vrijedna životna lekcija:

- Meni je baš drago što sam prošao to iskustvo jer sam najviše naučio o sebi. Kad god mi je bilo teško, kad god bih pomislio da dalje više ne mogu, makar psihički, sjetio bih se knjiga koje sam pročitao, istine preživjelih logoraša iz ratova. Osobito me se dojmila knjiga "Muškarci s ružičastim trokutom", zbog koje sam shvatio da čovjek može svašta proživjeti što je nama u našim lagodnim životima nepojmljivo. Ako je taj čovjek preživio sve što je preživio, onda mene sigurno do pucanja neće natjerati neka Ceca, zatvorenik, nepošteni gazda, loš smještaj, umor ili malodušnost. Teška vremena su odlična životna lekcija - zaključuje student.

(100posto.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)