Izvor: slobodnaevropa.org

Razgovarala: Mirna Sadiković

Švedska političarka Umihana Rašović-Kasumović na predstojećim izborima u Švedskoj kandidatkinja je na čak pet različitih izbornih listi. Ono po čemu je posebno poznata u švedskim medijima je njena borba protiv islamofobije i ostalih vidova diskriminacije.

O svojoj borbi i političkom angažmanu, dok je još bila srednjoškolka, ali i o razlikama u politici i rješavanju problema Švedske i balkanskim zemalja govori u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U švedskoj javnosti poznati ste po borbi protiv islamofobije i ostalih vidova diskriminacije. Kada je počela ta borba i šta Vas je opredijelilo da se angažujete?

Osjetila sam u školi, društvu i na radnom mjestu šta znači islamofobija, diskriminacija i rasizam. To me ponukalo da se borim protiv toga. Još u srednjoj školi počela je moja borba. Nažalost, i na radnom mjestu se susrećem s islamofobijom i diskriminacijom.

Borim se tako što poslodavcima i radnim kolegama skrenem pažnju da je islamofobija prisutna. Opomenem ih i podsjetim da postoje zakoni protiv toga. Često na sastancima radnika u Zavodu za zapošljavanje gdje radim tražim da se uvrsti islamofobija kao jedna od tačaka dnevnog reda.

Možete li nam opisati sa kojim vidom islamofobije i diskriminacije se susrećete.

Na primjer, kada poslodavcima pošaljemo iz Zavoda za zapošljavanje kandidata čije ime zvuči kao muslimansko, on takvu osobu odbije i kaže da ne zapošljava muslimane. Postoji i prikrivena diskriminacija, gdje poslodavci ne kažu otvoreno da je to problem, nego kažu da kandidat nije dovoljno kompetentan.

Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, u jednom tako uređenom društvu islamofobija pronašla plodno tlo? Poznato je da je Švedska po zaštiti ljudskih prava odmakla od mnogih evropskih zemalja.

U Švedskoj, kao i u ostalim evropskim državama, rasističke i nacionalističke partije dobile su veću podršku na izborima. Danas u Švedskoj imamo takvu jednu partiju koja je u parlamentu i koja ima čak 20 posto glasova i samim tim legalizuju rasizam i islamofobiju.

Njihov cilj je da okrivljuju izbjeglice i strance za sve loše što se dešava u Švedskoj, da bi dobili podršku ljudi koji su nezadovoljni svojom trenutnom situacijom. Normalno je da su ljudi uplašeni kada se susretnu sa novom kulturom i oni taj strah zloupotrebljavaju često koristeći propagandu da bi došli na vlast.

Kako se može kroz politički angažman uticati na svijest ljudi da promijene mišljenje?

Jedan od načina je, koristeći istoriju kao argument, pokazati narodu šta rasizam, nacionalizam i fašizam znači. Rasističke i nacionalističke partije danas koriste iste metode koje je Hitler koristio. Bitno je na to podsjetiti društvo. Ako ne spriječimo rasizam i islamofobiju na vrijeme istorija će se ponoviti.

Šta motivira mlade ljude u Švedskoj da se bave politikom?

U Švedskoj se većina omladine bavi politikom u slobodno vrijeme. Nije im to plaćeno zbog toga je bitna motivacija. Mene motivira borba za ljudska prava i ravnopravnost, ne volim nepravdu. Jednostavno, ne mogu da sjedim i gledam kako neke grupe u društvu imaju više prava od drugih.

Kako Šveđani i generalno Skandinavci rješavaju probleme kroz politiku u odnosu na Balkance?

Moj utisak je da su Šveđani rezervisaniji od Balkanaca. Kod Šveđana je bitna diplomatija i da se nađe neki kompromis u rješavanju problema.

Kako danas Šveđani percipiraju Balkance? Da li se nešto promijenilo u odnosu na period kada su ljudi, bježeći od rata početkom '90-ih, odlazili u Švedsku?

Kad smo mi došli u Švedsku kao izbjeglice '90-ih bilo je slično političko stanje kao danas. Izbjeglički kamp u kojem smo mi živjeli napadali su rasisti više puta. Vandalizirali su kamp, bacali su kroz prozore kamenje i crvenu farbu kako bi nas uplašili. U nekim dijelovima Švedske koristili su i nasilje. Danas švedski mediji pišu kako su Balkanci ravnopravan dio društva i kako su uspjeli da se integriraju u švedsko društvo.

Šta biste poručili mladim ljudima u Bosni i Hercegovini – ostati ili otići?

Kao aktivista lijeve partije smatram da se svi mladi ljudi koji nisu zadovoljni sa svojom situacijom, trebaju organizovati i boriti za bolje sutra. Ali ne mogu mladim ljudima u BiH da kažem kako će oni da žive. Zato poručujem političarima u Bosni i Hercegovini da bi trebali da rade na tome da stvore uslove mladima da ostanu i ne napuštaju državu. Borba protiv mita i korupcije, kao i briga o mladima, treba da bude prioritet svim balkanskim političarima.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)