Povodom Svjetske sedmice dojenja, bh. novinarka Dalija Hasanbegović-Konaković objavila je na svom Facebook profilu post u kome je podijelila vlastito iskustvo prvih godinu dana majčinstva i istrajnosti u dojenju svoje bebe, što svaki mladu majku ponekad dovodi do krajnjih granica izdržljivosti. No, zašto vrijedi sve te muke, pročitajte u tekstu...
Kiana je dojila godinu i tri dana, od toga šest mjeseci isključivo (znači samo dojenje bez vode, čajeva i sličnih dodataka kojima se vrlo uspješno upropasti prirodni sistem stvaranja dovoljne količine mlijeka).
Dojila je na zahtjev, kad je gladna ili žedna, gdje god da smo se zatekle tog momenta.
Dojenje nije nimalo glamurozno, zahtjeva veliku žrtvu i aposolutnu opredjeljenost majke da želi i može izdržati. Fizički je izuzetno iscrpljujuće za mame, ali je najbolji mogući početak života i formiranja imuniteta za bebe.
Neki medicinski radnici i ljudi iz okoline lošim savjetima će vam odmoći da istrajete (gluposti tipa dijete često doji jer je gladno, mlijeko nije kvalitetno, nemaš dovoljno mlijeka, zelena stolica je znak gladi, moraš uvesti dohranu/ad mlijeko, itd ili moras uobročiti dijete, neka plače, grrrr... kakav je to sadizam).
Jedino pravo mjerilo je dobija li beba svake sedmice na težini koliko treba. Sve ostalo ima razlog nevežan za dojenje.
U mom iskustvu ishrana nema veze sa produkcijom mlijeka (jer ja nikada od Kiane nisam uspjevala jesti), ali zato unos puno tekućine, domaći čaj od anisa, kima, komorača (ne kupovni, nego sami pomalo svega ujutro stavite u 1,5 ključale vode i pijete tokom dana), hurme i ako zatreba čaj od grčke piskavice (foenum graecum) pomaže i produkciji mlijeka i bebinom stomačiću.
I u slučajevima velike krize tokom ona otprilike tri duuuuuga dana za vrijeme skoka u rastu, kada beba doji po 24hr, pomaže serum biljnih kapi za dojilje PlanT, mlijeko nadođe za 15 minuta. Ali to što manje koristiti, jer remeti prirodni sistem ponude i potražnje.
A sve ovo pisem jer je Svjetska sedmica dojenja i jer smo jedna drugoj najbolja pomoć i podrška. Bez šarenih lazi, kako je to divno i lagano i prirodno. Jako je teško, nekad vrlo bolno, potpuno vam limitira slobodu, ali za djetetov zdrav početak vrijedi svake iscrpljujuće sekunde.
Drage mame dojilje, kapa do poda.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook