Kako se narod pomjerio na druge teme? Kako je Dodik od okretnog oportuniste postao slijep za realnost koja ga okružuje?

Mislim da je svima nama koji ovako piskaramo i komentarišemo po internetu apsolutno jasno da Dodik ovim potezom oko izvještaja za Srebrenicu ima za cilj jedino da skrene pažnju javnosti sa ubistva Davida Dragičevića i desetina drugih nezakonitosti koje se mogu otvoriti ukoliko Davor Dragičević izgura istinu i pravdu.

To je jasno i onima koji su stranački i interesno uz Dodika, i onima koji su izvan te strukture. Nema potrebe se oko toga raspravljati.

Pokušao je da skrene pažnju javnosti i sa najavom oružanog otpora prema migrantima, 'arlaukanjem' hodže i padom cijena nekretnina zbog istog, pričom oko sna ujedinjenja Srbije i Republike Srpske i pravom da se sanja takav san pa makar se desio i za 200 godina, itd.

Pričom oko Srebrenice i poništavanja izvještaja uoči izbora, Dodik je odlučio da papučicu za gas pritisne skoro do kraja u pravcu na kojem se narod ne pali kao što se nekad palio.

Tema, dakle, nije Srebrenica, nego ubistvo Davida Dragičevića i nekoliko džakova oraha u Dodikovim & CO džepovima.

Pričom oko Srebrenice i poništavanja izvještaja uoči izbora, Dodik je odlučio da papučicu za gas pritisne skoro do kraja u pravcu na kojem se narod ne pali kao što se nekad palio

Međutim, šta nam pozitivno saopštavaju ovi Dodikovi potezi?

Dodik je tokom rata i jedno vrijeme posle rata bio vrijednosno antišovinista i karakterno oportunista.

Dok je bio antišovinista, izjavljivao je da je Radovan Karadžić bitanga i da se u Srebrenici desio genocid. Gonio je tako dok u jednom trenutku nije shvatio da je narod zadojen nacionalizmom iz rata i da tom pričom nikako ne može da pobijedi na izborima.

Onda se aktivirala karakterna oportunistička crta Milorada Dodika.

Šta znači OPORTUNISTA?

- oportunista /muški rod/ - čovjek koji se lako prilagođava prilikama, koji se okreće onako kako vjetar duva, tj. onako kako njemu odgovara;

Tako je Dodik odlučio da treba odustati od vrijednosti antišovinizma kako bi napokon došao i opstao na tako željenoj vlasti.

U početku je to bilo lako. Trebalo je samo podbadati narod i dosoljavati ratne rane. Baciš kosku u vezi muslimana i Amerikanaca i završio si izborni posao. Narod je bio svakako upaljen u tom pravcu, trebalo je samo surfati na tom talasu i dobijati jeftine glasove. Usput se i sa strane oportunistički mogla vršiti finansijska zloupotreba institucija na svakom koraku.

Dok je bio antišovinista, izjavljivao je da je Radovan Karadžić bitanga i da se u Srebrenici desio genocid. Gonio je tako dok u jednom trenutku nije shvatio da je narod zadojen nacionalizmom iz rata i da tom pričom nikako ne može da pobijedi na izborima

Ali pošto ništa ne može vječno, tako se i Dodik našao u problemu. Pošto je narod tako potpaljivan i napaljivan, od izbora do izbora, ostajao svaki put kao riba na suhom, jer nikako da im uđemo u taj bolji život, tako je i narod, kako istorijski ciklusi i nalažu, pregorio i izmakao se polako iz te priče.

Počeo narod da gleda kuda i kojoj evropskoj zemlji djecu da evakuiše iz ovog jada, počeo narod da gleda gdje da se koji dinar zaradi, i što je najvažnije, počeo narod da se interesuje za istinu i pravdu u zloupotrebljenim institucijama. Nisu Srbi, Hrvati i Bošnjaci postali nekakve demokrate, oni kako su živjeli sa predrasudama, tako nastavljaju i dalje, ali jednostavno su na red došle druge teme. I to je ta promjena. Narod se izmakao na druge teme!

I tako, nenadano i niotkuda, kako je i diktatora Tunisa Ben Alija snašla sudbina, Milorad Dodik se našao u istom problemu. U znak protesta se spalio jedan student u Tunisu i izazvao lavinu demonstracija koje su oborile diktatora, uprkos tome što je Ben Ali bio poznat zbog autoritarne unutrašnje politike i brutalnog gušenja medijskih i političkih sloboda, kao i kleptokratskog modela vođenja državne ekonomije, te se smatralo da je sa tom moći nedodirljiv.

Tako je nenadano i niotkuda Miloradu Dodiku zapela kost u grlu u vidu slučaja ubistva Davida Dragičevića.

Pojavio se čovjek nevjerovatne mentalne snage, harizma koja može nastati samo kad se otac bori za sina. Pojavio se Davor Dragičević, čovjek koji tako uporno traži samo odgovor na dva pitanja: 1. Istina? 2. Pravda? Ova dva pitanja skreću pažnju javnosti na korumpirane institucije, a Milorad Dodik smatra da u takvoj situaciji njegov odgovor treba biti vrijeđanje muslimana kroz nazivanje ezana arlaukanjem.

Nenadano i niotkuda Miloradu Dodiku zapela je kost u grlu u vidu slučaja ubistva Davida Dragičevića. Pojavio se čovjek nevjerovatne mentalne snage, harizma koja može nastati samo kad se otac bori za sina

Milorad Dodik je dodavanjem gasa na šovinističkoj retorici samo potvrdio da i on osjeća kako se narod izmakao na druge teme. Nije više dovoljno narodu reći neke blage nacionalističke izjave, sada treba preći na totalni šovinizam. Nema više granica, nema više kočnica, uradiće sve samo da vrati narod u staru dobru temu nadgornjavanja sa muslimanima. Samo da se skloni fokus sa korumpiranih institucija, pljačke i zloupotrebe javnih sredstava.

I zbog toga zakazuje sjednicu da priča o Srebrenici. Samo da bi narod skrenuo pogled sa Davora. A Davor kao stijena stoji i podsjeća narod gdje je pravi problem. Davor kao Martin Luter King istresa orahe iz džepova našeg Bena Alija - Milorada Dodika.

I šta je sad tu dobro???

Pa do sada smo mi, politički naivci, više puta smatrali da se narod opametio, pa smo non-stop griješili, a Dodik je znao da to nije tako, pa je pobjeđivao. Ali sada napokon i Milorad Dodik smatra da se narod opametio, pa zbog toga zaoštrava šovinističku retoriku. Ako čovjek sa tolikim oportunističkim iskustvom i ekspert za izbore, Milorad Dodik, lično smatra da se narod opametio, onda je to razlog za optimizam.

Da li to znači da će Dodik izgubiti izbore?

Uopšte ne mora to da znači. Milorad Dodik može svojom represivnom silom, krađom i kupovinom glasova, možda opet da nategne većinu, ali to opet ima svoje reperkusije po Dodika.

Jedno je biti kleptokratska vlast kad je uz tebe napaljeni narod, kao što je više puta bilo do sada, a potpuno je drugo kad si samo kleptokratska i autokratska vlast, a narod se ohladio.

 A Davor kao stijena stoji i podsjeća narod gdje je pravi problem. Davor kao Martin Luter King istresa orahe iz džepova našeg Bena Alija - Milorada Dodika

To onda znači da bilo šta sa strane može da upali narod ponovo. Dok je narod bio komunistički napaljen pa ohlađen, šibica je bio nacionalizam. Kad se nacionalizam ohladi, šibica koja će upaliti narod će biti istina i pravda. I to se već dešava.

Kroz takve cikluse su prošli Slobodan Milošević, Ben Ali i mnogi drugi. Da su znali i mogli da se zaustave samo godinu ranije, ne bi ih snašla istina i pravda.

Ponašanje Dodika zadnjih dana pokazuje da ni on ne zna i ne može da podigne ručnu. Ide na sve ili ništa. On najbolje zna zbog kojih oraha mora zadržati vlast po svaku cijenu.

Zato uporno treba vraćati fokus na Davora, na istinu i pravdu, na čovjeka koga je sudbina kroz njegovu bol poslala svima nama, da nas svakodnevno podsjeća gdje je glavni problem koji kao građani treba da rješavamo na izborima.

A glavni problem su korumpirane institucije. A možemo riješiti problem samo ako na izborima glasamo za istinu i pravdu. Ko god uvjerljivo nudi istinu i pravdu - treba da pobijedi.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook