Dok se Merhunisa Dedić, osumnjičena za otmicu tek rođene bebe u Hadžićima, nalazi u pritvoru, istražitelji sarajevske policije rade intenzivno na ovom slučaju. Kako saznaje Oslobođenje, za sada je još misterija kako je osumnjičena, koja je živjela u Visokom, saznala za bebu čija porodica stanuje u Hadžićima. 

Iako su kružile priče da su se njih dvije upoznale dok su čekale pregled u sarajevskom porodilištu, iz izvora bliskog istrazi Oslobođenje saznaje da je tokom cijele trudnoće majka otetog dječaka Lejla Ismailovski išla na preglede u Dom zdravlja u Hadžićima, te da je porod obavila u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. S druge strane, osumnjičena Dedić je “ležala” na GAK-u, gdje su je posjećivali članovi njene porodice.

Izvor blizak istrazi navodi z Oslobođenje i to da se njih dvije nikada nisu ni upoznale. Prema tome, i dalje je velika zagonetka na koji je način Merhunisa Dedić saznala za Ismailovsku i njenog tek rođenog sina?!

Motivi

Nakon šokantnog slučaja otmice ove bebe, Vedran Mulabdić, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, kazao je da se otmice djece u BiH, kao ni u glavnom gradu naše države, ne dešavaju često.

Naime, posljednja otmica u Sarajevu, prije ove, bila je ona u decembru 2004. godine, kada je bio otet, tada šestogodišnji Mak Varešanović, sin tadašnjeg sportskog direktora FK Sarajevo Mirze Varešanovića. Policija je, napomenimo i to, tokom proteklih godina istraživala i nekoliko slučajeva pokušaja otmice, ali za sada za ova djela nije bilo procesuiranih.

Ko su zapravo osobe koje se odlučuju na ovo teško krivično djelo, te šta je to što ih “natjera” da ga i počine?

Prema riječima Omera Ćemalovića, vještaka neuropsihijatrije, postoje različiti motivi za to.

- Na primjer, motiv gospođe koja je otela bebu u Hadžićima je bio taj što je ona bila pod teškim psihološkim pritiskom da postane majka. U takvoj životnoj stisci odlučila se na to. S obzirom na to šta se sve radi i šta prolazi, ta se granica polako pomjera. Za neke stvari za koje smo smatrali da su apsolutno neprihvatljive, danas su skoro postale normalne. Sjetite se Šefke Hodžić, koja je ubila ženu pa iz njene utrobe izvadila dijete. Slična psihološka situacija je bila i u ovom posljednjem slučaju. Imate i one situacije gdje se otmice dešavaju iz materijalne koristi, ljubavnih jada, osvete... Neki su motivi psihološki, neki materijalni - mišljenja je Ćemalović.

Sociolog Srđan Vukadinović smatra da se u BiH godinama povlači sindrom Šefke Hodžić, žene koja nije mogla da ima svoju djecu i koja je zbog osude sredine u kojoj je živjela ubila ženu i izvadila dijete iz njene utrobe, te objavila da je dijete njeno.

Nesigurnost

- Mnogo je onih koji se odluče na ovaj čin jer ne mogu da imaju svoje dijete, a ne znaju da ulaze u još gori problem. Ovdje zapravo govorimo i o tome da živimo u nesigurnom društvu, naročito jer se radi o djeci koja, dok su još u pelenama, budu odvojena od roditelja. Imamo i osobe koje su debelo ušle u svijet kriminala i koje traže različite modele kako da dođu do materijalnih dobara. U principu je malo otmica riješeno, jer nije teško uhvatiti otmičare, ali jeste pronaći ko je organizator, mišljenja je Vukadinovć.

(Oslobođenje/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)