Izvor: Radio Slobodna Evropa 
Razgovarala: Mirjana Rakela

Pobjeda Hrvatske nad Engleskom je veličanstvena sportska priča. No, Hrvati ne znaju slaviti na simpatičan način i toga se plašim – ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) ugledni hrvatski novinar, Boris Dežulović.

- Svaka njihova sportska pobjeda, naročito nogometna, zna često, nažalost, otklizati u incident. Kada bi se dogodilo da Hrvatska pobijedi te na dostojanstven, ali, naravno, potpuno euforičan način proslavi pobjedu, onda bi nogomet dokazao da može ono što ne može politika - riječi su Dežulovića.

Ističe i da ne može prognozirati pobjednika Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji te da ne zna tko je taj koji može sasvim sigurno i stopostotno reći i staviti u kladionicu 10.000 eura da će Francuska biti prvak svijeta.

RSE: Hrvatska nogometna reprezentacija je u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva nakon što je pobijedila Englesku rezultatom 2:1. Još jedan povijesni dan za Hrvatsku?

Dežulović: Da! U svakom slučaju, potpuno neočekivan i senzacionalan rezultat. Prije početka nogometnog Prvenstva, ova generacija reprezentacije Hrvatske je viđena kao jedna, što bi Englezi rekli, "dark horse" ekipa (eng. dark horse - crni konj), koja bi mogla pomutiti račune velikima i napraviti neki rezultat, ali ovo zaista nije nitko očekivao.

Ta generacija je, osim svog sportsko-biološkog kraja kojem se bližila, bila opterećena brojnim aferama, lošom atmosferom u državi i nogometnom savezu, a, na kraju krajeva, i u samoj svlačionici. Tako da je ova potpuno nevjerojatna priča.

RSE: Nogomet, nakon igara reprezentacije, ponovno je stigao do navijača i od najvažnije sporedne stvari postao je najvažnija glavna stvar. Hoće li to pomoći da se isuši nogometna močvara u Hrvatskoj?

Dežulović: Nažalost, ne vjerujem. Ja jesam fanatični navijač, bolesnik nogometa, ali nisam fanatični navijač hrvatske reprezentacije i nisam jedini. Cijelu ovu priču gledam, a spadam u rijetke, na dva različita načina, i to na sportski i društveni, odnosni politički način. U sportskom smislu, to je veličanstvena priča i oko toga nema sumnje.

Od Svjetskog prvenstva u Urugvaju 1930. godine, pa do danas, nije se dogodilo ništa slično, a teško da će se i dogoditi da jedna tako mala i mlada nacija, sportsko i politički i povijesno, napravi ovakav senzacionalizam.

Znajući globalnu popularnost i značaj nogometa, ovo je nogometna i sportska senzacija i to jedna od najvećih svih vremena. Iz sportskog ugla, ovo je veličanstvena priča, a sa onog drugog, bojim se da i nije. Ja bih volio da se prevarim. Ja bih volio da ovaj uspjeh i eventualno titula u koju sada sumnja sve manje ljudi, napravi jedan pozitivan pomak i u hrvatskom društvu. U nekim drugim okolnostima ova bi priča mogla biti upravo takva.

Hrvatska država i hrvatska nogometna reprezentacija koja je predstavlja, ne mogu se odvojiti u sportu, naročito ne u nogometu. Postoje sve predispozicije da ovo postane globalna priča – mala država, vesela nacija, u simpatičnim crveno-bijelim dresovima koja ruši sve najveće i osvaja Svjetsko prvenstvo, simpatična reprezentacija koju će voljeti cijeli svijet.

Kada bi se to dogodilo, onda bi to bio dokaz da nogomet može ono što ne može politika i što ne mogu svjetski političari. Tu sam malo skeptičan, jer Hrvati nisu Škoti. Škoti su, valjda, bili na deset Prvenstava i nikada nisu prošli grupu, ali su dolazile desetine tisuća njihovih navijača na stadione, bez ikakvih incidenata, bez mrzilačke euforije, a nacionalisti su kao i Hrvati, i sanjaju tisućljetni san o državi i nezavisnosti.

Hrvati ne znaju slaviti na simpatičan način i to je ono čega je mene strah. Svaka njihova sportska pobjeda, naročito nogometna, nažalost, zna često otklizati u incident, u nešto što nimalo nije simpatično. Kada bi u nedjelju Hrvatska na dostojanstven, ali potpuno euforičan način, proslavila pobjedu, onda bi nogomet dokazao da može ono što ne može politika.

RSE: Nogomet je doveo Hrvatsku u trans. Zaboravilo se da je zdravstvo u raspadu, da možda neće biti lijekova u bolnicama, da su neizvjesne penzije, da je sve više ratnih veterana, iako je rat završio prije 23 godine, da mladi odlaze iz Hrvatske, da su kupljeni stari izraelski borbeni zrakoplovi... Da li je to očekivano u ovakvim trenucima?

Dežulović: Nogomet, između ostaloga, za to i služi. Svjetska prvenstva se organiziraju u te svrhe, malo gdje da to nije slučaj. Domaćin Prvenstva želi pokazati ili političku dominaciju i moć ili da sakrije krizu. To je ona druga, tamnija slika nogometa. I Rusija to radi s organizacijom ovog svjetskog prvenstva, kao i organizacijom Olimpijskih igara. Putin želi demonstrirati moć nove Rusije.

Sport i nogomet su neodvojivi od toga. I tako dok imamo jedan fantastičan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, u ostatku države se obavljaju prljavi poslovi dok je nacija prikovana na kaučima, ispred televizora, na trgovima ispred velikih ekrana. Ako kriminalac ima nekakav plan, od pljačke banke do pljačke mirovinskih fondova, onda je Svjetsko prvenstvo idealno vrijeme za ostvarenje takvog plana. I dio njihovih planova je da se nepopularne odluke donose u ovo vrijeme.

Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)