- Želio bih da Vam zahvalim, predsjedniče Gül, kao i delegaciji Republike Turske, za sazivanje ovog sastanka na visokom nivou, kako bi izvršili strateški pregled rastuće uloge Vijeća sigurnosti u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti.

Također bih želio da zahvalim generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija g. Banu Ki-moonu za njegovu izvrsnu prezentaciju.

Iskreno se nadam da će ishod današnjeg sastanka poslužiti kao korisno sredstvo za buduće odluke Vijeća sigurnosti.
 
Primarna uloga Vijeća sigurnosti prema Povelji Ujedinjenih nacija je održati međunarodni mir i sigurnost. Mi moramo ispuniti očekivanja i danas poslati jednoglasnu poruku da smo odlučni da razvijamo načine kako bismo ispunili ovu obavezu.

G. predsjedniče!

Gledano iz perspektive Bosne i Hercegovine, ne mogu dovoljno da naglasim koliko je od ključne važnosti da se prethodno naučene lekcije pravilno primjenjuju. Ovo vijeće je griješilo u prošlosti, a Bosna i Hercegovina je najilustrativniji  primjer za to u modernoj historiji.

Nametnuvši i održavajući embargo na oružje Bosni i Hercegovini, Vijeće sigurnosti je doprinijelo  ogromnoj vojnoj nadmoći Miloševićevog režima koji je nastojao da poveća svoju teritoriju na štetu susjednih zemalja putem genocida i etničkog čišćenja, bez obzira na cijenu ljudskih života. Kao rezultat toga, prema podacima Međunarodnog odbora Crvenog krsta ICRC, 200,000 ljudi je ubijeno, od toga 12,000 djece, oko 50,000 žena je silovano, a 2.2 miliona je bilo primorano da napusti svoje domove. Također bih vas želio podsjetiti da milion i tri stotine pedeset hiljada građana Bosne i Hercegovine još živi van zemlje kao posljedica toga.
 
Neki moćni članovi ovog vijeća to povremeno opravdavaju, tvrdeći da bi podizanje embarga dodalo ulje na vatru. Rezultat je da je vatra na kraju ugašena krvlju nevinih.

I tada su užasi kulminirali genocidom koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.

Ustvari, Izvještaj generalnog sekretara UN-a o Srebrenici iz 2000. godine nedvosmisleno priznaje:

“Zbog grešaka, pogrešnih procjena i nesposobnosti da prepoznamo količinu zla sa kojom smo suočeni, nismo učinili naš dio posla da pomognemo da se spasi narod Srebrenice od srpske kampanje masovnog uništenja …..Srebrenica je kristalizovala istinu koju su Ujedinjene nacije i ostatak svijeta prekasno shvatili: da je Bosna isto toliko moralno pitanje koliko i vojni sukob. Tragedija Srebrenice će zauvijek progoniti našu historiju.”

G. predsjedniče!

Ne možemo nazad vratiti mrtve, ali možemo pružiti dostojanstvo i pravdu preživjelima. Ono što govorimo danas nije usmjereno na prošlost, već na budućnost. Dugujemo to ne samo žrtvama i preživjelima, već i čovječanstvu. Poruka koju Vijeće sigurnosti šalje onima koji su počinili zločine u ime uvrnute ideologije mora biti jasna: neće vam se isplatiti vaši zločini.
 
Greške počinjene u Bosni i Hercegovini do dana današnjeg nisu ispravljene. Naprotiv, mir i sigurnost uspostavljeni Daytonskim sporazumom i napredak postignut u mnogim oblastima sada su destabilizovani otvorenim pozivima na secesiju dijela Bosne i Hercegovine. Ovoj destabilizirajućoj retorici je prethodilo stalno iskušavanje strpljenja međunarodne zajednice u posljednjih petnaest godina.

Neadekvatni odgovori na stalne blokade državnih institucija, povratak izbjeglica i provokativna retorika, tolerisani su dovoljno dugo da počinitelji povjeruju da je došlo vrijeme da se teritorije gdje su počinjena zvjerstva, etničko čišćenje i genocid pretvore u vlastiti feud.

Ovo je prijetnja ne samo miru, sigurnosti i stabilnosti u koje je međunarodna zajednica toliko toga uložila, već i iskušavanje odlučnosti međunarodne zajednice da spriječi eskalaciju i otvaranje svježih rana u Bosni i Hercegovini.

Prikazivati otvorene pozive na promjenu međunarodnih granica kao retoriku izborne kampanje značilo bi ponoviti grešku. Naša sposobnost da spriječimo još se jedanput iskušava.
 
Predsjednik John F. Kennedy je jednom dobro rekao da “greška ne postaje greškom dok ne odbijete da je ispravite”.

G. predsjedniče!

Također želim da kažem nekoliko riječi o poslijeratnim aktivnostima na izgradnji mira.
Iako bi svi nadležni državni i međunarodni akteri trebali biti uključeni u taj proces, smatramo da su politička volja zemlje domaćina i državno vlasništvo sine qua non uslovi za uspjeh operacija izgradnje mira. Proces izgradnje mira je primarno državna odgovornost poslijeratnih zemalja.

Promocija dijaloga između strana u sukobu, posebno između donosioca odluka i civilnog društva ključna je za unapređenje sposobnosti državnih institucija i za izgradnju povjerenja i proces pomirenja.

Smatrajući odgovornim one koji su počinili zločine i njihovo privođenje pravdi je od ključnog značaja za proces pomirenja. Ovdje treba navesti još jedan neprijatan podsjetnik: Ratko Mladić, glavni izvršilac genocida u Srebrenici, još je na slobodi.

Operacije izgradnje mira moraju se bazirati na integrisanom pristupu koji uključuje uspostavu dobre uprave, vladavine prava, promociju ljudskih prava, izgradnju institucija, reformu sigurnosnog  sektora, ekonomsku rekonstrukciju i razvoj i punu reintegraciju izbjeglica i raseljenih lica.

Uloga žena i njihova uključenost u napore izgradnje mira također se moraju pojačati u poslijeratnim društvima.

G. predsjedniče,

U našem sve više međusobno povezanom svijetu, pitanja mira i sigurnosti su neodvojiva. Nove prijetnje i izazovi nastaju svakodnevno. Nijedna se zemlja ne može izolovati od toga niti ih može sama rješavati. Vijeće sigurnosti stoga mora biti spremno da se bori sa izazovima na jedan koherentan, sveobuhvatan i pravedan način. Vijeće sigurnosti mora ispuniti očekivanja i nade miliona ljudi širom svijeta. Oni ne očekuju ništa manje od nas.  Ne smijemo ih iznevjeriti.

Hvala Vam, g. predsjedniče!

(DEPO/md)