Izvor: Srpskainfo.com

Gdje je jagnjetina naskuplja, a gdje najjeftinija, gdje se špinjatkama slade Zdravko Čolić, Rade Šerbedžija i Severina, ko je Regan iz Gradačca i kako je nastala adresa Udovice-Sretnice?

Odgovore nudi ovaj mali vodić.

Legendarni restoran kod Gojka

Pisati o jagnjetini u BiH, a ne spomenuti Donju Jablanicu na putu ka moru, sa nizom restorana ispred kojih se vrte ražnjevi, bio bi čist promašaj.

A u toj Jablanici neprikosnoveni broj jedan je već decenijama „Lovački dom“, poznatiji kao restoran kod Gojka. Osnivač Gojko Jelačić već odavno nije među živima, posao je preuzela njegova porodica, ali legende o Gojku još žive.

Neke od njih pretočene su u viceve, po kojima se, tokom Bitke na Neretvi Tito odrekao večere u korist ranjenika, jer će on, kaže vic, čim izda naredbu „ruši most“, otići kod Gojka na vruću jagnjetinu.

U duhu te legende u restoranu je snimljena i pjesma „Druže Gojko, mi ti se kunemo“.

Svojevremeno je čuveni gastro novinar Bret Martin uvrstio Gojkov „Lovački dom“ u 10 najoriginalnijih restorana, onih koji nude slasne zalogaje, zarad kojih vrijedi sjesti u avion i otići na kraj svijeta. Kilogram jagnejtine ovde košta 30 KM.

„Udovice“ – Sretnice, biser Hercegovine

Na pola puta između Mostara i Međugorja, dvije turističke top destinacije BiH, u mjestu Sretnice, što bi zlobnici rekli „usred ničeg“, nalazi se restoran sa najskupljom i po mnogima najboljom jagnjetinom u ovom dijelu Balkana.

Pečenje ovdje košta paprenih 40 KM po kilogramu, ali ljubitelji jagnjetine tvrde da vrijedi svaki marke.

– Nije nam cilj da budemo jeftini, nego da svojim gostima pružimo najbolje – kaže vlasnik restorana Filip Kordić.

Mnogi međutim tvrde da ovaj vješti ugostitelj uz jagnjetinu prodaje i „priču o restoranu“. A priča je impresivna.

Restoran su još 1953. osnovale bake današnjeg vlasnika, Ruža i Kata Kordić, koje su usred hercegovačkog krša ostale udovice sa po troje male djece, bez posla i primanja.

Bilo je to mnogo prije nego što će se u Međugorju ukazati Gospa, a u Hercegvinu pohraliti hiljade turista. Ruža i Kata su spremale domaća jela za težake i radnike i tako izvele na put djecu, ostavivši im u nasljeđe brend, koji je danas jedan od najprepoznatljivijih u BiH. Decenijama se, naime, govorilo, “ako hoćeš da dobro jedeš, svrati kod Udovica”.

Kod „Bajre“ domaći jaganjci sa Vlašića

U restoran, pečenjaru i mesnicu kod Bajre, u mjestu Dolac na Lašvi, na ulazu u Travnik, gosti češće svraćaju na ćevape, i da uzmu „svježe meso za ponijeti“, ali se i jagnjetnina pročula – kako po kvalitetu, tako i po cijeni od pristupačnih 25 KM po kilogramu.

Ni to što je Mesna industrija „Bajra“ ranije osumnjičena da meso iz EU ilegalno izvozi u Tursku kao svoje, da bi eskivirali porez, nije im pokvarilo posao na domaćem terenu. Putnici iz Banjaluke, Bihaća i Jajca ka Sarajevu, i obrnuto, skijaši i izletnici koji se zapute na Vlašić i mnogi drugi obavezno staju kod Bajre.

Tajna dobrog zalogaja ovdje je u porijeklu i svježini. Jaganjci sa Vlašića, iz stada ove firme, za nekoliko sati sa sočnih pašnjaka stižu na sto, pečeni, vrući i mirisni.

Banjaluka: „Orhideja“ ili „My way“ pitanje je sad!

U Banjaluci se odavno odomaćio vic: „Kako se na engleskom kaže jagnjetina? – “My Way“. I mada je nakon rata restoran kod kružnog toka na Tranzitu postao kultno mjesto okupljanja ljubitelja pečenja iz svih društvenih slojeva, od kamiondžija do ministara i direktora, visoko kotira i „Orhideja“, koja se nalazi na drugom kraju grada, kod Zelenog mosta.

Za mnoge Banjalučane pitanje „Orhideja“ ili „My Way“ je od vitalnog multinacionalnog interesa i predmet je žučnih kafanskih i internet rasprava.

Cijena je i kod jednih i kod drugih 30 KM po kilogramu, i jedni i drugi tvrde da jagnjetinu nabavljaju sa Manjače, mada ovčari na Manjači, opet, kažu da najviše svojih jaganjaca prodaju u Hercegovini. Teško je ući u trag svim tim pričama, pa je najbolje – probati!

Kad jaganjci utihnu kod Regana

Restoran „Palas“ u Mionici kod Gradačca možda i nema baš najbolju jagnjetinu u BiH, ali zasigurno ima najupečatljiviju reklamu. Plakat sa porukom „Kad jaganjci utihnu“, koji je smislio dovitljivi vlasnik restorana Redžep Hećimović zvani Regan, izazvala je veliku pažnju na društvenim mrežama.

I cijena je originalna: 25 KM za kilogram pečenja, ako je sječeno, a ako uzimate cijelo jagnje, ili recimo cijelo stado pečenih jaganjaca, za svadbe i druge svetkovine, onda to košta 20 KM po kilogramu.

Jaganjci koji ovdje utihnu stižu iz Duge Njive, Zeline i drugih okolnih sela, a klijentela – odsvakud, pošto se restoran nalazi na putu ka nekad čuvenoj pijaci Arizona, na granici Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta.

Sedam čuda u „7 šuma“ kod Minje

U Sedreniku iznad Sarajeva, restoran „7 šuma“, poznatiji po imenu kod Minje, proslavio se po pogledu koji puca na grad, po gostima, najviđenijim Sarajlijama iz svijeta sporta, estrade, filma, politike i biznisa, ali i po dobroj jagnjetini.

Ovdje je, tvrde upućeni, zanat učio čak i čuveni Gojko iz Jablanice, s početka naše priče. Salem Halapa, otac današnjeg vlasnika „7 šuma“, Mirsada Minje Halape, bio mu je učitelj, a potomci dviju porodica i danas se druže i podržavaju.

Ime je restoran dobio po legendi o sedmorici braće koja su, u davna vremena, ubijena na pravdi Boga pa posthumno oslobođena krivnje.

A gosti ovog restorana su posebna priča. Nekad su ovamo dolazile socijalističke „jagnjeće brigade“ predvođene Brankom Mikulićem i Hamdijom Pozdercem, a danas Rade Šerbedžija, Ivica Osim, Severina, Haris Džinović, Zdravko Čolić…

(Srpskainfo.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

***************************

Pogledajte bonus video!