Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan boravio je u nedjelju u radnoj posjeti Bosni i Hercegovini, gdje se sastao sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem.

Osim radne posjete turski predsjednik je učestvovao i na šestom Kongresu Unije evropskih turskih demokrata (UETD), koji je održan u sarajevskoj dvorani Zetra.

Političari kao Božiji dar

Govoreći na skupu, koji je okarakterisan kao predizborni skup AK partije i turskog predsjednika Erdogana, Izetbegović je istakao vezu između Bošnjaka i Turske, ali i govorio o tome kako je Erdogana "Turcima poslao sam Bog."

„... kako kaže hadis, svakih 100 godina Bog pošalje čovjeka, koji će jednom narodu vratiti vjeru, a kad ga pošalje, onda mu i pomogne. A kad mu pomogne, niko ne može da ga pobijedi. Mi smo imali Aliju Izetbegovića, mi Bošnjaci. I ne možete objasniti kako smo uspjeli da se odbranimo, to je moglo samo Božijom intervencijom. Danas, ne možete objasniti kako Turska uspijeva da nosi ovakvo breme i težinu. Toliko neprijatelja unutar sebe i na svojim granicama, sa milionima izbjeglicama koje skrbi kao svoje domaće stanovništvo – kazao je Izetbegović.

Nakon toga Izetbegović je istakao da Turska, kako je rekao, sada ima čovjeka kojeg je Bog poslao.

- Ime mu je Tayyip Recep Erdogan - rekao je Izetbegović.

Sa konstatacijom Izetbegovića ne slaže se profesor sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu dr. Rešid Hafizović. Da li je Bog Turcima poslao Erdogana ili nije to zna samo Bog, ističe ovaj profesor u intervjuu za novinsku agenciju Patria. Dodaje kako ni jedan smrtnik na Zemlji to ne zna, osim ako se Bog eksplicitno o tome nije izjasnio. No, pojašnjava dalje, vrijeme takve Njegove komunikacije sa ljudskom civilizacijom se okončalo sa Pečatom svete povijesti, sa Poslanikom islama (a.s.). Nažalost, kaže, za tom činjenicom danas uopće niko ne mari u svijetu politike, poglavito u, kako je rekao, balkanskoj političkoj provinciji?

Izostala reakcija religijske hijerarhije

Profesor Hafizović smatra i to da je gore od Izetbegovićeve izjave, koju je nazvao političkim blebetanjem, to što nije reagirala bošnjačka religijska hijerarhija kojoj se, kako kaže, „dotični politički lik tako brutalno upliće u posao.“

„Teško je povjerovati da je gospodina Erdogana velikoj turskoj naciji poslao Bog, jer oni koje šalje Bog, ne dijele društvenu zajednicu kojoj ih šalje, ne zahtijeva da se guši sloboda medija, da se zatvaraju i proganjaju politički protivnici, da se suspendira demokratija, da se nepozvan upada u dvije susjedne muslimanske zemlje i provodi krvoproliće ondje“, kaže Hafizović u svojim vrlo oštrim stavovima.

Dr. Hafizović redovni je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Poznat je po svojim otvorenim promišljanjima i kritičkom odnosu prema dešavanjima u bosanskohercegovačkom društvu ali i šire. Objavio je na desetine članaka i knjiga, koje su prevođene na više stranih jezika.

Dr. Hafizović optužio je Tursku da puše u jedra, kako je nazvao „nečasnoj antimuslimanskoj koaliciji koju čine Saudijska Arabija, Izrael i Amerika u njihovim privatnim ratovima u Siriji, Iraku, Jemenu, Libiji, Afganistanu i drugdje.“

„Ne, takvo šta Bog ne traži od onih koje šalje ljudskome rodu, niti bi takvo šta bilo u duhu demokratske ideje koju je etablirao islam, među ostalim svojim krunskim vrijednostima, i koju je detaljno definirala i razradila Medinska povelja pečatnog Poslanika islama (a.s.). Kakav bi to, uostalom, bio 'dar Božiji' koji usrećuje jednu muslimansku naciju, dok druge muslimane tjera da liju krvave suze zbog toga?“, kaže profesor Hafizović.

Neislamski model vladanja

Zaključuje da bi političari u Bosni i Hercegovini manje trebali gledati, kako kaže, koga je 'Bog poslao' u tuđim državama, a više voditi računa o vlastitoj zemlji:

„Kada ovdašnji opskurni političari u nas izreknu jednu takvu parolu, ne treba ih uzimati za ozbiljno, jer njih nimalo ne zanima da li njihove riječi izriču ikakvu blasfemiju, nego ih samo zanima kako da zadrže vlast, pa makar i samome pečatnom Poslaniku islama (a.s.) držali lekciju o islamu. Da je takvim likovima doista važno šta govore i kakve implikacije njihov govor izriče, oni se nikada ne bi ni dovodili u takvu tragikomičnu situaciju, niti bi svim sredstvima pokušavali uspostavljati dinastički model vladanja u domaćoj politici, jer i ptice na grani znaju da takav model političkog upravljanja nije demokratski i nije islamski.

S druge strane, kamo sreće da naši političari manje gledaju koga je 'Bog poslao' u tuđim državama, i da više gledaju kakvu zemlju  je njima Bog stavio na raspolaganje, kakve građane, narode, kulture i civilizacijske vrednote, tada bi bili sretniji i oni i njihovi podanici, ali i zemlja od koje uzimaju sve i enormno se bogate radeći protiv nje i gazeći svakodnevno njene najvitalnije interese. A dao im je, doista, prelijepu zemlju čija povijest traje još od vremena kada ni traga nije bilo ne samo nama susjednih zemalja, već ni mnogim drugim u današnjoj Europi. Takvo bogatstvo naroda, kultura, civilizacija i izuzetnih prirodnih resursa nema baš posvuda u svijetu, ili ih uopće malo ima takvih danas. I baš u toj lijepoj, srcolikoj zemlji, uz ostale religijske tradicije, blješti svjetlo islama, vjerujućeg i mislećeg islama čija svjetla već sada svijetle daleko u Europi. To svjetlo je istinski dar Božiji ovoj zemlji i ne bi se smjelo doprinijeti njegovom gašenju diletantskim, neodgovornim i nerazumnim političkim egzibicionizmom!

Prema tome, zar ne bi bilo prirodno da svaki pošteni političar u ovoj zemlji, ako takvih ima, pa i politički lik o kojem vi govorite, ne bi trebao bdjeti nad ovakvom jednom zemljom i, čak, dobrano se zabrinuti nad njenom sudbinom? Poglavito danas kada na njen sveukupni inegritet nasrću dvije po njenu konačnu sudbinu opasne i zločudne politike: ona apartheidna koja dolazi iz političke Banja Luke, i ona brutalno antibosanska, zločinačka po presudama Haškog tribunala i u posljednje vrijeme većma fašisoidna usljed nelegalnih političkih manipulacija Tuđmanovog političkog apostola iz Mostara, koji kroz zapjenušanu histeriju, glede promjene izbornog zakona u BiH, zahtijeva politički, zemljovidni, etnički, gospodarski i svaki drugi ekskluzivitet za sebe, pa makar žrtvovao i posljednjeg Hrvata u ovoj zemlji, zemlji koja je prva domovina bosanskohercegovačkim Hrvatima, nikako druga, kako nedavno reče u svojoj politički nepismenoj i neuljudnoj besjedi predsjednica rečenog Tuđmanovog političkog apostola u Mostaru.

Naravno, trebao bi, i to je ono što jedino i mogu, ako hoće, činiti političari u ovoj zemlji, a to kome koga Bog šalje kao 'dar Božiji', osim Boga, niko više u ljudskom rodu ne može znati, jer kako reče pečatni Poslanik islama (a.s.): „ samo Bog sebe zna na apsolutan i savršen način,“ i ne dopušta da iko od smrtnika u ljudskoj civilizaciji, čak ni Njegovi glasonoše, učitava svoje misli, planove i snatrenja u Njegov Naum, Njegovu Volju i Njegovo Sveznanje!“

(Nap.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)