Izvor: Prometej.ba

Njemačka je za razliku od Bakiristana pala na ispitu iz Erdoganove demokracije, da parafraziramo riječi turskog megalomanskog poludiktatora Recepa Tayyipa Erdogana.

O kakvoj se demokraciji radi, govori između ostaloga i anegdota turskog novinara Cana Dündara, koji tvrdi kako je najveći postotak pismenosti u svijetu u najvećem turskom zatvoru Silivri, punom pisaca, intelektualaca i novinara. Dündar, koji je i sam bio hapšen od strane Erdoganova režima te danas živi u progonstvu u Njemačkog, priča dalje kako je neki zatvorenik u Silivriju htio posuditi knjigu u zatvorskoj biblioteci, na što mu je knjižničar odgovorio: „Knjigu nemamo, ali njen autor je tu“.

Turski književnik i nobelovac Orhan Pamuk, kojem je ove godine vlast u Bakiristanu oduzela već dodijeljenu nagradu počasnog građanina Sarajeva, još je prije 12 godina bio izveden pred sud zbog „uvrede turkosti“, jer je u jednom intervjuu planski sprovedeno ubijanje više od milion Armenaca 1915.-1917. nazvao genocidom, što Turska ne želi priznati. Do danas je zbog kritike vlasti imao mnoge probleme i pritiske, ali kako je govorio jesenas za Times, odbija kapitulirati pred strahom koji sije Erdoganov režim.

O kakvoj se demokraciji radi, govori između ostaloga i anegdota turskog novinara Cana Dündara, koji tvrdi kako je najveći postotak pismenosti u svijetu u najvećem turskom zatvoru Silivri, punom pisaca, intelektualaca i novinara

Nije nikakvo čudo da je jedan takav lider omiljen među onim dijelom građana BiH koji se nadahnjuju religijsko-nacionalnom; više religijskom nego nacionalnom, više (pan)islamskom nego bošnjačkom i bosansko-hercegovačkom; politikom porodice Izetbegović i njihovog klana ustrojenog u Stranku demokratske akcije. Na tom komadu zemlje se u ime tog vjersko-nacionalnog programa također odbija bilo kakvo kritičko sagledavanje sebe, progon intelektualaca je omiljena aktivnost medijskih jurišnika tog klana (...), a borba protiv sekularne države i za što veće prisustvo religijske ideologije u javnom životu odvija se svakodnevno. (To što se na drugim komadima zemlje loše stvari rade u ime drugih, a sličnih, programa, bila je tema prošlih i bit će nekih budućih tekstova.)

Nije čudo dakle što mnogi ljudi (nadamo se manjina, no oktobarski izbori će pokazati) koji su asimilirani od strane vjersko-nacionalnog Borga u Izetbegovićima i Erdoganu vide spasioce i oslobodioce od zlih ideja slobodnog društva, jednakosti građana, prava manjinskih skupina, racionalnosti...

Arapski povjesničar i sociolog Ali al-Wardi napisao je svojevremeno: „Kada bi Arapi morali da biraju između dviju država, vjerske i sekularne, glasali bi za vjersku i pobjegli u sekularnu"

Jedino što je možda čudno je da su mnogi Turci koji žive u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji... došli podržati Erdogana i optužili Evropu da je fašistička jer njihovom lideru ne da po svojim državama držati predizborne mitinge. Arapski povjesničar i sociolog Ali al-Wardi napisao je svojevremeno: „Kada bi Arapi morali da biraju između dviju država, vjerske i sekularne, glasali bi za vjersku i pobjegli u sekularnu". Danas bismo mogli reći: „Kada bi religijsko-ideološki nafiksani građani Bosne i Turske morali da biraju između dvaju društvenih poredaka, Izetbegović-Erdoganovog i zapadno-evropskog, glasali bi za Izetbegović-Erdogana i pobjegli u Njemačku i Sjevernu Ameriku.

(Prometej.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)