Meho Kamenica, mlađi brat Nezira Kamenice (21), optuženog da je 2. maja prošle godine u goraždanskom selu Bogoušići sjekirom ubio svoju majku Zehru, nanu Šemsu Džabiju i očuha Ifeta Kavazovića, danas je u Kantonalnom sudu u Sarajevu ispričao kakav su odnos majka i očuh imali prema njegovom bratu. 

Meho Kamenica ispričao je kako je do prije oprilike dvije godine Nezir živio sa njim, ocem, maćehom, polusestrom i polubratom u Sarajevu, te da je otišao u Bogoušiće kod majke, nane i očuha, piše Faktor.ba.

- Jedno ljeto sam išao kod njih i ostao oko mjesec. Bilo je svađa skoro svaki dan. Očuh se svađao sa mnom i Nezirom oko nekih sitnica. Jedne prilike smo nas dvojica stajali pored plastenika i nešto se šalili, a očuh je došao i počeo se derati, odgurivati nas i prijetiti kako će nas pobiti, psovao je i rekao da spakujemo svoje stvari te idemo u Sarajevo. Majka ga je podržavala i bila na njegovoj strani. Ona nas je tjerala da radimo u malinjaku i kod kuće. Radili bi od pet ujutro do 11 sati. Tada bi napravili pauzu od pola sata i onda nastavljali raditi do 18. Tako je bilo svaki dan i Nezir je istim tempom radio i kad ja nisam bio tamo - kazao je Meho. 

Prema njegovim riječima, majka i otac su se razveli 2007. godine. Četvorica braće tada su ostala kod oca u Sarajevu, a majka je bila u Goraždu. 

- Majka je jedno vrijeme imala zabranu prilaska nama djeci. Ona nas je ostavljala kući i išla vani da se "zabavlja", kao male nas je zaključavala. Ona se udala čim se rastala od oca. Nakon razvoda, tri godine nije htjela da nas vidi. Kada se ovo dogodilo, Nezirov prijatelj je došao po mene u školu i izašao sam sa zadnjeg čassa, jer mi je kazao da mi brat mora nešto hitno reći. Otišli smo na livadu iza rijeke Željeznice. Rekao mi je da je sjekirom ubio majku, očuha i nanu, te da je jednu noć prespavao vani i da će otići policiji da se preda. Plakao sam - ispričao je svjedok, dodavši kako je tužan što ne viđa Nezira, te da mu mnogo nedostaje.

Dolazilo je do dernjave i galame

Njihov stariji brat Emir Kamenica ispričao je da živi u majčinoj kući u Goraždu, te da je oko tri mjeseca prije ovog trostrukog ubistva, često išao u Bogoušiće, gdje je Nezir živio sa majkom, očuhom i nanom, kako bi sa njima radio u malinjaku. 

- Dva dana sam bio kod njih, pa dan u Goraždu. Oni su održavali jedan malinjak uz kuću i jedan više na selu, a ja sam želio to da održavam s njima. Sa majkom i očuhom sam bio u dobrim odnosima, kao i sa Nezirom. Ujutro 3. maja, krenuo sam autobusom iz Goražda prema Bogušićima. Izašao sam iz autobusa i tu sreo Nezira koji je ulazio u bus. Rekao mi je da je krenuo obići braću u Sarajevu i da će se vratiti isti dan - ispričao je Nezirov stariji brat. 

On je, kako je kazao, pješke stigao pred kuću, a na prozorima su bile navučene roletne, dok su ulazna vrata bila zaključana. 

- Nisam imao ključ. Kucao sam i niko se nije javljao. Sjedio sam pred kućom do 13 sati, pokušao sam ih nazvati telefonom, ali se niko nije javljao. Tu sam im ostavio poruku da mi je neko trebao reći da su otišli negdje, da bezveze ne nosim šlauf sa sobom, koji samo ostavio ispred vrata - kazao je Emir. Dodao je kako je dan kasnije od policije saznao šta se dogodilo. 

Ispričao je kako sa majkom i očuhom nije imao problema, te da su oni mnogo radili. Odgovarajući na pitanja tužioca Dragana Sljepčevića o njihovom odnosu prema Neziru, svjedok je kazao kako su mu "branili da bude za mobitelom" i da im je smetalo što je on učio japanski jezik, te da su od njega očekivali da više radi u malinjaku. 

- Majka mu je sve to više branila. Dolazilo je i do dernjave i galame. Nisam vidio da su ga očuh i majka fizički napadali - kazao je Emir. 

"Nije to kod mene kao kod tih seljaka"

Na upit Nezirovog advokata Fadila Abaza, svjedok je kazao da su svi, osim nane, spavali u jednoj sobi. 

- Prije nego što će se ovo dogoditi, pričalo se o tome da mu se spremi soba na spratu, jer je bilo malo prostora. Što se telefona tiče, majka mu je to najviše branila. Bilo je ljućih i blažih reakcija, gasili su mu mobitel. Nismo puno pričali o njegovim problemima. Vidio sam da je deprimiran, jer nema svoj prostor. Znao je otići u WC ili špajz kako bi bio sam, a majka mu je sve branila. Očekivali su da preko noći usvoji znanje i radi oko malinjaka - ispričao je svjedok. 

Predsjednica Vijeća Rozita Šimić od svjedoka je tražila da malo pobliže ispriča o svom odnosu sa bratom Nezirom, na šta je odgovorio kako nije ni znao da Nezir živi kod majke i očuha dok nije počeo kod njih u malinjak ići, te da prije toga nisu imali nikakvu komunikaciju. 

- Bio sam jako bolestan, imam anksiozni poremećaj. Što se tiče odnosa prema bratu, mi smo, inače, malo više udaljeni jedni od drugih. To je tako kod nas. Gledao sam da se sa Ifetom slažem i majkom da se uklopim. Nismo mi toliko vezani, nema većih kontakata. Draga su meni braća, ali nije to kod mene kao kod tih seljaka - kazao je brat Nezira Kamenice. 

Nastavak suđenja zakazan je za 18. maj. 

(Faktor.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)