Tuzlak Edin Grbić borio se za život od 2012. godine, od kada mu je dijagnosticirano teško oboljenje -  intersicijska bolest pluća sa definitivno difuznom plućnom fibrozom. Jedini spas bila je transplantacija pluća u Austriji, za koju je bilo potrebno 120.000 eura (blizu 235.000 KM).

Pokrenute su brojne humanitarne akcije, mnogo građana uključilo se u pomoć Edinu Grbiću, međutim klinika u Beču zahtijevala je uplatu kompletnog iznosa kako bi se izvršila operacija.

Edin nije izdržao, umro je juče, 18. aprila, u ranim jutarnjim satima. Ovu informaciju za medije je potvrdila njegova kćerka Belma, koja se zahvalila svima koji su učestvovali u humaniratnim akcijama za liječnje njenog oca.

Podsjećamo, Tuzlak Edin Grbić do 2012. godine živio je sasvim normalnim životom, a totalni zaokret nastupio je nakon dijagnosticiranja intersicijske bolesti pluća sa definitivno difuznom plućnom fibrozom. Život ovog 40-godišnjaka od tada je bio vezan za bocu s kisikom, a spas je predstavljala jedino transplantacija pluća.

Ovaj suprug i otac dvoje maloljetne djece bio je dugogodišnji uposlenik Rudnika uglja Kreka, gdje je od 1997. godine radio kao elekričar na površinskom kopu Dubrave.

Zdravstveno stanje počelo mu se pogoršavati 2012. godine. Zamor, kašalj, otežano disanje, gubitak tjelesne težine i nemogućnost nošenja tereta bili su prvi simptomi koji su ukazivali na narušeno zdravstveno stanje.

Nakon detaljnog ljekarskog pregleda koji je činila i biopsija pluća, kod Edina je 2013. godine utvrđeno da kapacitet pluća iznosi 75 posto, a uspostavljena je i zvanična dijagnoza intersicijska bolest pluća sa definitivno difuznom plućnom fibrozom.

Ovo oboljenje je okarakterisano kao profesionalno, Edin je dobio promjenu radnog mjesta te je iz površinskog kopa Dubrave prebačen u upravu preduzeća na mjesto tehničara.

Promjena radnog mjesta, nažalost, nije bila dovoljna, jer kako je vrijeme odmicalo, kapacitet pluća se smanjivao.

Svoj danak bolest je uzela u oktobru 2015. godine, kada je Edin sa drastično smanjenim kapacitetom pluća priključen na bocu s kisikom koju je morao koristiti 24 sata dnevno.

Teško se kretao, a dane je uglavnom provodio u fotelji i uz bocu s kisikom.

"On iz kuće izlazi samo ako mora u bolnicu. Sat vremena mu treba dok siđe niz stepenice, a isto toliko i dok se popne", ispričala je svojevremno Edinova supruga Indira.

Njegovo liječenje bilo je nemoguće u Bosni i Hercegovini, a najbliža klinika sa adekvatnom liječničkom njegom bila je klinika AKH u Beču.

Edin je 26. jula 2016. godine krenuo put Beča, gdje su mu u klinici AKH izvršene pretrage, a u odgovoru koji je porodica dobila navedeno je da je transplantacija pluća moguća, s tim da je neophodno uplatiti cjelokupan iznos koji porodica nije u mogućnosti samostalno prikupiti.

Edin se nalazio u austrijskom transplant programu, a nakon što novac bude uplaćen na račun klinike, on se automatski trebao naći i u evropskom transplant programu. Nažalost, to nije dočekao.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)