Izvor: Oslobođenje/Autor: Nisad Selimović

Od jula prošle godine obnašate funkciju v.d. direktora JP Filmski centar Sarajevo. Ova institucija se nalazi u problemima od 2015, od kada je bukvalno bez ikakvih organa upravljanja. Kakvu ste situaciju zatekli u Filmskom centru nakon imenovanja?

- Blago rečeno, haotičnu. Javno preduzeće preko dvije i po godine nije imalo upravu, Nadzorni odbor, direktora, čak ni osobu koja može da zastupa firmu u platnom prometu i pravnim procedurama. To je proizvelo veliku štetu za preduzeće, dugovi su nagomilani u visini preko 350.000 KM, svi računi su bili blokirani, isključena je bila struja, grijanje, telefoni, fiskalna kasa u prostorima Centra, dobavljači, poreske i druge državne institucije su ganjale svoja potraživanja, nisu bili urađeni finansijski izvještaji za dio 2015, čitavu 2016, kao ni za prvih devet mjeseci 2017. Situaciju se dodatno otežali izgubljeni sudski procesi od jednog dijela uposlenika, kao i, po mom mišljenju, neodgovornih tužbi članova uposlenika Ministarstva kulture i sporta i Vlade FBiH, koji su sudskim putem naplatili svoje članstvo u odborima i komisijama za period kada firma uopće nije radila, pa samim tim ni oni.

Trebalo mi je dva mjeseca da se, zbog kazni i blokade računa, upišem u sudski registar kao odgovorno lice. Također, dokumentacija firme je bila razbacana na više mjesta, što je otežalo proces primopredaje dokumentacije za protekli period poslovanja firme.

Najveću štetu firma je doživjela u činjenici da su bili stali svi poslovni procesi i aktivnosti. Prije svega briga o arhivu koji je kulturno blago ove zemlje i koji se nalazio u neuslovnim prostorijama nekadašnjeg Filmskog studija Jagomir. Nisu se godinama distribuirali filmovi iz našeg bogatog kataloga, niti su rađene aktivnosti zbog kojih je osnovano ovo javno preduzeće.

Dakle, nismo krenuli od nule, nego iz dubokog minusa. U periodu od nekoliko mjeseci uspjeli smo dijelom normalizirati stanje u preduzeću, motivirati uposlenike, srediti unutrašnju organizaciju i dokumentaciju, deblokirati račune i jednim dijelom smanjiti dugovanja firme. Obnovili smo suradnju sa partnerima u BiH i regionu, napravili nekoliko ugovora o prodajama i distribuciji filmova iz našeg kataloga.

Uredba o poticajima

Dakle, doveli smo firmu do toga da može početi sa kakvim-takvim normalnim radom, dok ovaj intervju radimo u prostorima FCS-a u Dženetića čikmi, koji smo osposobili za rad. Tek sada JP Filmski centar radi kako bi trebalo da radi jedno javno preduzeće ove vrste. Sa proljećem bi trebali nastupiti i bolji dani za FCS.

U narednom periodu računamo i na finansijsku pomoć Ministarstva kulture i sporta i Vlade Federacije BiH sa ciljem potpune finansijske konsolidacije preduzeća. Smatram da su ovo obavezni uraditi, jer je i Vlada Federacije svojim nečinjenjem da preduzeće ne bude u ovakvoj situaciji protekle tri godine velikom dijelom odgovorna za stanje koje smo zatekli u njemu. Sada je prilika da to promijene. Nije kasno niti se radi o nemogućim zahtjevima FCS-a.

Za vrijeme prethodne uprave, a prije blokade Centra, započeta je i digitalizacija filmskog arhiva - da li će taj projekat biti nastavljen u skorijoj budućnosti?

- Prethodna uprava je u periodu od 2010. do 2015. učinila određene pomake u tome smjeru. Jedan dio dugometražnih igranih filmova (“Valter brani Sarajevo”, “Most”, “Bitka na Neretvi”, “Sjećaš li se Dolly Bell” i još neki) su kvalitetno digitalizirani, dok je ostatak kataloga dijelom. Sada je pred nama veliki posao da se to nastavi. Radi se o najvrednijem katalogu bh. kinematografije, tu je preko 70 dugometražnih igranih filmova, te preko 600 kratkih i dokumentarni, kao i hiljade metara filmske trake koje svjedoče o povijesti BiH u periodu od 1945. do 1992. S druge strane, to je izvor prihoda za FCS, jer su to naslovi koje traže TV stanice u BiH i regionu, ali i u svijetu. Tako smo upravo ovih dana prodali “Sjećaš li se Dolly Bell” jednoj velikoj kineskoj TV stanici. U narednom periodu pokrećemo i digitalni kanal distribucije naših sadržaja, jer je to budućnost kuda ide ova industrija u čitavom svijetu.

Nedavno ste potpisali i odluku kojom za savjetnika angažujete bivšeg ministra za kulturu i sport u Vladi FBiH Gavrila Grahovca, za čijeg mandata je i osnovan Centar. Da li to znači da okupljate stručne ljude i da za Centar dolaze bolja vremena?

- Gavrilo Grahovac je najzaslužniji da JP Filmski centar Sarajevo bude osnovan. Time je arhivu bh. kinematografije, ali i vrijednu imovinu (poslovni prostor u centru grada, nekadašnji Filmski studio Jagomir sa oko 20.000 kvadratnih metara, te još neke za koje smo u pravnoj borbi) spasio od vrlo moguće nekontrolirane privatizacije kulturnog blaga BiH i imovine, a što se dogodilo u nekim drugim državama poput Hrvatske ili Srbije, gdje su sada katalog i imovina najvećeg nekadašnjeg državnog preduzeća Avala filma u vlasništvu Čeha. Prelaskom u vlastiti prostor FCS dobiva mogućnosti za otvaranje suradnje sa svim zainteresiranim filmskim stvaraocima, mladim ljudima i studentima.

Filmski centar Sarajevo će u narednom periodu inicirati i donošenje novog Zakona o audiovizuelnoj djelatnosti. Koje su to krucijalne promjene koje ćete inicirati?

- Novi Zakon o audio-vizuelnoj djelatnosti je imperativ filmske industrije u BiH, ali i kompletnog audio-vizuelnog sektora i kreativne industrije. To ide teško, ali približavanjem BiH ka EU, to mora doći na red. Mi smo trenutno u fazi lobiranja kod Vlade Federacije oko donošenja uredbe o poticajima u filmskoj industriji. Sve filmadžije u BiH, bez obzira na to da li su iz Sarajeva ili Mostara su za donošenje ove uredbe na koju Vlada Federacije ima pravo donošenja, jer svima donosi korist. Poticaje za dolazak stranih koprodukcija i investitora trenutno ima 21 zemlja u Evropi, imaju ih Slovenija, Hrvatska, Srbija, Mađarska i Crna Gora. Stvar je jednostavna - strani producent ili investitor koji donese projekat i novac za snimanje u BiH, ima pravo na povrat u iznosu od 20 ili 25 posto. Srbija je, nakon što je uvidjela koristi od ove uredbe, povećala prije mjesec povrat sa 20 na 25 posto. Procjena je da će u 2017. imati više od 30 miliona eura direktne koristi od nje. Vidjeli ste šta se dešava u Hrvatskoj - velike svjetske produkcije dolaze u Zagreb, Dubrovnik i tu ostavljaju milione eura.

Tužbe su podnesene

BiH ima geografski i povijesno sve preduvjete da bude atrakcija za strane producente, ali bez ove uredbe nismo konkurentni i zato nas trenutno zaobilaze. A od nje bi imali koristi kako filmska industrija, tako i turistički, ugostiteljski i servisni sektor, kao i sama država. O efektima promocije BiH da ne govorimo.

Da li je Filmski centar Sarajevo povukao neke mjere glede Ugovora sa udruženjem UFI iz Kiseljaka, vezano za distribuciju domaćih filmova putem kablovskih operatera, a zbog kojeg su očito nezadovoljstvo izrazili iz Udruženja filmskih radnika BiH? Kome sada pripada ta licenca?

- Nažalost, ovo pitanje u velikoj mjeri opterećuje rad FCS-a. Trenutno licencu ima UFI iz Kiseljaka, dok Udruženje filmskih radnika BiH osporava ovu situaciju i, koliko znam, traje sudska borba oko toga. Ja sam lično, kao član Udruženja filmskih radnika i član komisije u prvoj fazi rješavanja ovoga pitanja, bio na toj strani.

S druge strane, JP Filmski centar Sarajevo od te licence zasad nema ništa. Ni za 2016. godinu kada je licencu imalo UFRBiH, a ni trenutno od UFI-ja. Istovremeno, obje strane traže podršku od Filmskog centra, pa se tu trenutno uključila i politika, dok je jedan član Nadzornog odbora Srđan Vuletić podnio ostavku na ovu funkciju. Žao mi je zbog toga, jer ne mislim da to nije bio pravi potez, ali poštujem njegovu odluku.

Stav uprave JP Filmski centar o ovome pitanju je slijedeći: to nije ključno pitanje opstanka FCS-a jer, i kada zaživi naplata AV prava, njihovo učešće u našim ukupnim prihodima će biti 2 do 5 posto. Naš pravni tim trenutno zastupa mišljenje da Filmski centar Sarajevo ima značajan katalog filmskih naslova i da će, bez obzira na to ko ima licencu, imati isti stav - da producentska i autorska - imovinska prava iz ovoga kataloga i korist od nje moraju pripasti FCS-u. Što se tiče ranijih odnosa između bivše uprave i UFRBiH, bilo je tu svega. Ali, mi nećemo samo da se bavimo jalovim raspravama o tome, nego mislimo na budućnost FCS-a. Koliko znam, po tome pitanju su podnesene tužbe i sada sud i, ako treba, istražni organi neka rade svoj posao.

Za nas je puno važnije pitanje izgradnja stabilnog Filmskog centra i njegovo funkcionisanje. Upravo na taj način čuvamo ugroženu arhivu bh. kinematografije i dajemo joj novi život. Kada Centar nije radio, tada su nastale najveće štete za njega i kinematografiju. Ako radimo na očuvanju i digitalizaciji arhiva, ako distribuiramo i prikazujemo naše filmove publici, onda radimo u korist naše kinematografije.

Zaštita interesa

Na kraju krajeva, za FCS najveći komercijalni izvor prihoda su prodaje TV stanicama naših filmova, puno veći od onih po osnovu AV prava. A ni AV prava nećemo ostvariti ako nam se filmovi ne prikazuju.

Zbog ovoga pitanja i sam se nalazim posljednjih dana pod dosta jakim političkim pritiskom koji traži da podnesem ostavku na ovo mjesto. Spreman sam i na to, ali tek kada Vlada Federacije bude imala spremnog novog direktora za ovu funkciju. Ostaviti ponovo FCS bez uprave bi bilo neka vrsta kulturološkog zločina i zato ne mogu da razumijem dio filmskih radnika koji trenutno lobiraju da se Centar ponovo obezglavi. Zapravo, ovdje se više radi o borbi više interesnih grupa, jednima je važna ta licenca, drugima ne odgovara jak državni (federalni) Filmski centar. A upravo je obrnuto - jak i stabilan FCS je u interesu svima - autorima, producentima, UFRBiH, Udruženju reditelja i rediteljica, organizatorima filmskih festivala. Bez partnerstva da državom nema razvoja filmske industrije i audio-viuzelnog sektora. Pogledajte samo primjer Hrvatske i HAVC-a.

Sve ovo što se događa oko AV prava naš tim neće pokolebati da idemo u ovome pravcu zaštite interesa FCS-a. Duboko vjerujem da je to i u interesu općeg dobra i filmske industrije u BiH. I još mogu samo da kažem - u stanju smo napraviti jak FCS i zato pozivam filmske radnike da se izdignu iznad svojih parcijalnih interesa i da, ako ne mogu da pomognu, barem mu ne odmažu.

Protekle nedjelje smo mogli pogledati prvu epizodu TV serijala “Dobrodošli u Orient Express” na TV1. Sada kada je počelo emitovanje, koliko ste zadovoljni konačnim proizvodom?

- Vidim da smo imali veliku gledanost prvih epizoda i u ovoj vrsti produkcije sadržaja je to najvažnije. Produkcija je iznijela veliki posao i to je ono što me čini veoma zadovoljnim. Zahvalan sam TV1 što je ušla u ovaj projekat, jer je to ozbiljna podrška domaćoj produkciji. Također, u projekat smo uveli i nove ljude, što se pokazalo dobrim potezom. Prije svega, mislim na novog reditelja serije Emira Kapetanovića, koji se izuzetno dobro snašao u ovoj ulozi. Iako sam ja ranije pokrenuo ovaj projekat, upravo sam zbog obaveza u FCS-u režiju ove serije prepustio Kapetanoviću.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)