www.oslobođenje.ba

Priča koja je počela prije skoro dvije godine - posve je izvjesno - nije okončana odlukom Skupštine Kantona Sarajevo koja je povukla svoju suglasnost da nekadašnja osnovna škola Dobroševići nosi ime Mustafe Busuladžića. Općina Novi Grad je vrlo oštro, uz osporavanje procedure, stala iza Busuladžića kojeg su zdušno branili i njezini (SDA) zastupnici u kantonalnoj Skupštini tvrdnjom kako je u pitanju klasična islamofobija?! Po njima, najveći problem Busuladžića - zbog čega je i strijeljan - jeste što se zvao Mustafa.

Ispostavilo se da ti branitelji imena Mustafa i sami imaju ozbiljan problem s imenima: zastupnik Naše stranke Peđa Kojović, koji je od samog početka ukazivao na pogubnost imenovanja osnovne škole po najblaže rečeno kontroverznom liku, Skupštini se obratio potresnom ličnom ispoviješću ističući da je zbog svog angažmana doživio čitav niz uvreda od kojih je najteže podnio optužbe da je četnik.

“Da se zovem Asim ili Rasim, mogao sam rat provesti u Münchenu, mogao sam ukrasti milion maraka iz budžeta i nikad niko ne bi dovodio u pitanje moj patriotizam. Ali, pošto se zovem Predrag, to se može”, kazao je Kojović pitajući kolege iz SDA za kakvu se to Bosnu i Hercegovinu bore? “Ako je to BiH u kojoj su samo Asimi patriote, aferim”, naglasio je podsjećajući da je reagirao svaki put i kada su objekti dobijali imena po Radovanu Karadžiću, pa čak i kada su u pitanju škole u Srbiji: “Da sam ja četnik, zar bih ja sjedio u ovoj Skupštini i borio se s vama i proveo rat boreći se za istinu. Ali vi osjećate slobodu da pravite te insinuacije, jer sam ja Predrag.”

Branitelji lika i (ne)djela Mustafe Busuladžića ekspresno su popljuvali svaki angažman SAD-a ne libeći se u citiranoj rečenici prepoznati izjednačavanje zločina i zločinaca u ratu od 1992. do 1995. godine?!

Emotivan Kojovićev istup izazvao je brojne reakcije na društvenim mrežama i u dijelu medija ove zemlje, no uslijedila je nova lavina uvreda pa su četnicima proglašeni svi koji ne navijaju za Busuladžića. Salve uvreda nije bila pošteđena ni Ambasada SAD-a u BiH koja se oglasila jednom rečenicom na svom Twitter nalogu: “U 21. stoljeću, u demokratiji, ne imenujete škole po kontroverznim ličnostima, niti nazivate osobe sa kojima se ne slažete četnicima, ustašama ili balijama.”

Branitelji lika i (ne)djela Mustafe Busuladžića ekspresno su popljuvali svaki angažman SAD-a ne libeći se u citiranoj rečenici prepoznati izjednačavanje zločina i zločinaca u ratu od 1992. do 1995. godine?!

Predsjedateljicu Skupštine Kantona Sarajevo Anu Babić, koja je na samoj sjednici izložila i kratku prezentaciju o Busuladžićevom angažmanu u Drugom svjetskom ratu, nesporno dokazujući da je bio saradnik i promotor fašističkog pokreta i tako se i deklarirao, niko očito nije želio čuti. A još manje uvažiti njezinu argumentaciju da se radi o osnovnoj školi, dakle ustanovi koju pohađaju djeca za koju nas i konvencije UN-a obavezuju da im osiguramo boravak i nastavu u objektu neupitnom po svom nazivu kako bi se naš odnos prema djeci temeljio na istini. I kako bi istina bila temelj obrazovanja.

Nije ni Izetbegović otac bio najsretniji rješenjima iz Daytona, ali je volio reći kako BiH danas pripada njezinim narodima, a ko zna - već sutra možda svim građanima

Meni se čini da su temeljne istine zapravo postale naš najveći problem. Evo zašto. Temelji današnje Bosne i Hercegovine sačuvani su u Daytonu, nespornim angažmanom SAD-a, onim istim kojim je i zaustavljen rat na ovim prostorima. Još dok je trajao, Armija BiH - vojska onih branitelja koji nisu imali ni puške ni čestite uniforme - ponosno je isticala da gine za zemlju jednakih ljudi, a tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH i utemeljitelj SDA Alija Izetbegović redovito podsjećao na Hrvate i Srbe u njezinim redovima. Nije ni Izetbegović otac bio najsretniji rješenjima iz Daytona, ali je volio reći kako BiH danas pripada njezinim narodima, a ko zna - već sutra možda svim građanima.

Izetbegović sin pak voli reći kako želi završiti misiju svoga oca: ako je tako, zašto onda SDA šuti dok njezini jurišnici udaraju na temelje Bosne i Hercegovine praveći svoje fildžan-zone u kojima su Asim, Rasim i(li) Mustafa uvijek u pravu, a svi koji ne misle kao oni četnici i(li) ustaše? Zašto šuti dok u njezino ime općinske administracije iz historijskog pepela antifašizma izvlače ustaše koje će braniti od najvišeg kantonalnog zakonodavnog tijela? Zar je zaista odbrana bošnjačkog ponosa na prvoj liniji borbe za promotora fašizma, antisemitu i ženomrsca?

Bakir Izetbegović kaže da je pritisnuo dugme za reset SDA. Evo prilike da demonstrira za kakvu se to Bosnu i Hercegovinu zalaže njegova partija.

Mustafa Busuladžić je u Sarajevu dobio davno ulicu i niko je ne dira. Ako mu treba i škola, jasno je da su principi Milorada Dodika pobijedili.

Džaba onda mostarskim studentima sav angažman na sklanjanju Mile Budaka. Jer sa takvom politikom pitanje je vremena kada će nestati temeljne istine BiH, one zbog kojih je Peđa ostao da živi sa rajom pa makar ne mislio kao Mustafa. One na kojima BiH postoji mnogo duže od svih njezinih partija. I one koje su još uvijek - i uprkos esdeaovim jurišnicima - iskaznica Sarajeva.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook