Novinar Zoran Panjković koji je radio jedan od posljednjih velikih intervjua sa Draganom Nikolićem, prije dve godine se, povodom smrti glumca (preminuo na današnji dan 2016. godine), za Nedeljnik prisetio razgovora sa njim, kako ga je nazvao, "učiteljem gradske geografije", koji je odjeknuo u cijelom regionu.

Bio je to višesatni intervju sa njim na karting stazi na Adi Huji, gde se prolazilo kroz sve one likove koje je Gaga tako jednostavno uspijevao da oživi brišući sa lakoćom termin "uloga". Za autora "Robne kuće", bio je to susret sa "članom porodice", koga nikada ne bi zatekao u svom domu, a o kome se uvijek pričalo kao da "samo što nije došao kući".

"Pričao je da je glumu upisao kao srednjoškolac i da su ga na prijemnom ispitu pitali da li zna da pjeva. On se popeo na sto i otpjevao Ćelentanovu '24.000 baći'. Poslije su mu rekli da je to prevagnulo da ga prime na Akademiju. 'Ako ovaj ludak ima hrabrosti da kaže da zna da pjeva, od njega će postati glumac', bio je stav komisije, koji će kasnije usrećiti milione. 

Režiser filma 'Kad budem mrtav i beo' Žika Pavlović je na vašaru u Svilajncu mislio da se Gaga zeza, kada je, kao Džimi Barka, onako otpjevao 'Pred svaki izlazak u grad...'. Toma Zdravković se smijao, a poslije plakao, kada mu je Gaga jednom otpjevao njegovu pesmu 'Umoran sam od života'."

Autor intervjua sjeća se i kako je Nikolić otkrio kako se šmajser, na kome je urezao nadimak "Prle" tokom snimanja "Otpisanih", pojavljuje i u filmu "Turneja", Gorana Markovića. Kako je Voji Brajoviću stalno govorio: "Samo da preživimo 'Otpisane', biće sigurno i drugog dijela. Nismo na vrijeme javili Mikiju Manojloviću, pa je poginuo u 10. epizodi." A od honorara za "Otpisane" mogao je da se kupi automobil.

 
"Gaga Nikolić je prvi čovjek za koga sam čuo, a da nisu roditelji, sestra, baba, ujak i deda", kaže Zoran Panjković. 

"Nikada kao klinac nisam prešao Brankov most, a da keva nije rekla: 'Ono su stepenice gdje je Prle dobio šamar u Otpisanima.' Ni u školu nisam krenuo, kada sam dobio knjigu Dragana Markovića (autor serije 'Otpisani') u kome su mi u posveti moji napisali: 'Dragom Zokiju, od mame, sestre, bake, deke, Prleta i Tihog'. 

On je bio zaista dio mog životnog prostora, iako ću ga upoznati tek tridesetak godina kasnije, kada smo radili dokumentarni serijal o pop kulturi bivše zemlje, 'Robna kuća'", opisuje on logičan put do upoznavanja slavnog glumca.

Panjković iz tog razgovora pamti da se Dragan sjećao Pule i tamošnjeg festivala, koji je, kako kaže, u pravom smislu te reči, bio "dolče vita". Sjećao se kako mu je Mate Parlov, veliki bokser i čovjek, bio pravi primjer da šampion može da potone i da se svi prave da to ne primjećuju. Kako mu je žao što nije znao engleski kada mu je tvorac FEST- a Milutin Čolić dao Roberta de Nira da mu bude domaćin, kada je ovaj svojevremeno bio gost. Kako bi ga, dok bi se vraćao kući pripit i prilično neraspoložen, u život uvijek vraćao Felinijev "Amarkord".

Potvrdio je Gaga i legendarnu priču o nepostojećoj "Azotari", pored koje su "prošli" kolima davno Milena i on. Panjković je "Azotaru" iskoristio u prenosu Lige šampiona između Liverpula i Arsenala, prije osam godina, slagavši da je Maskerano rođen u San Lorencu pored "Azotare". Željeli su da indirektno taj prijenos posvete Gagi.

"Radili smo zajedno i Zvezdinu veliku proslavu prije par godina. Bio je veliki zvezdaš. Poslije onoga što su Zvezdini navijači napisali prije neki dan na utakmici Eurolige, sve je suvišno. Sjećam se kako smo ga gnjavili da dođe na otvaranje izložbe o 'Otpisanima' u okviru festivala 'Paralel', prije godinu i po dana. Pričao nam je da mu je kačket nestao u pozorištu i da iz tog perioda ima samo plakat." 

Nikada neće zaboraviti šta mu je na kraju razgovora ispričao Gaga tog olujnog proljećnog dana 2008. godine.

"Imao sam sreće da sam sve ono što mi je bilo uskraćeno u životu, odigrao na filmu. Imao sam kućno i građansko vaspitanje, ali sam umio da osjetim i mirise ulice i razne izazove. Da nisam upisao glumu, otišao bih u Pariz i ko zna šta bi sa mnom bilo. U životu sam igrao urbane tipove, desperadose sa dušom, ali antiheroje, osim možda Prleta, koji bi poslije rata jedino mogao da bude obezbjeđenje nekom političaru. I sad se naježim kada se sjetim filma Joce Jovanovića 'Mlad i zdrav kao ruža', koji prvi govori o sprezi policije i kriminala, kada ja na kraju filma, kao kriminalac, kažem: 'Ja sam vaša budućnost.'"

(Nedeljnik/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)