Vesnu Šunjić mnoge generacije i danas pamte kao legendarnu direktoricu modne konfekcije “Zlatka Vuković” iz Mostara. U studentskim danima bila je manekenka, a od 1971. do 1988. je pokrenula gradnju modne konfekcije i bila njena direktorica. U modnom i privrednom svijetu bivše Jugoslavije napravila je pravo čudo.

Kako je to uspjela uprkos svima i svemu, ova Mostarka s trenutnom adresom u Ljubljani opisala je u memoarskoj knjizi “Moja nedovršena priča”, koja je predstavljena u Sarajevu i Mostaru.

Sve je počelo 1971., kad se rodila ideja o zapošljavanju žena, domaćica, s ciljem da njihovo tradicionalno umijeće vezenja i pletenja valorizira i pomogne kućnom budžetu. A ideja se rodila kad je Vesna dala otkaz na mjesto direktora marketinga u Pamučnoj industriji “Đuro Salaj” i rekla: “Napravit ću fabriku.” To je i uradila.

Počela je raditi u magazi od 24 kvadrata u Starom gradu u Mostaru, sa posuđenim mašinama za šivenje i tri radnice, a u roku od 17 godina nastale su tri velike fabrike: “Nada” u Jablanici, “Jana” u Posušju i “Una” u Mostaru, sa ukupno 463 zaposlena radnika i više od 60 kooperanata. Sve su one činile veliku modnu konfekciju “Zlatka Vuković”.

Tu su bili još moderno adaptirani atelje u Starom gradu i dva velika poslovna prostora, jedan u centru Beograda, a drugi u centru Zagreba.

Najveća i najljepša, centralna fabrika izgrađena je u Mostaru i otvorena je uz veliku svečanost u prisustvu visokih zvanica. “Zlatka Vuković” postala je malo privredno čudo. Na otvorenju je jugoslavenska teniska zvijezda Monika Seleš posadila 88. ružu za Tita.

Mostar je nekad bujao od života, a danas u ovakvom gradu, kaže Šunjić, niti imaju budućnost oni koji su se obogatili niti oni koji životare. Mladima poručuje da se izazova ne treba plašiti i da je budućnost u njima samima.

- Neće uvijek biti garantiran uspjeh, ali vrijedi pokušati. Bolje je i to nego cijeli život stajati pred vratima života. Iako je vrijeme života kratko, ipak je dovoljno dugo da ga čestito i pošteno proživimo i ne dozvolimo da nam ga drugi kreiraju. Sanjam Mostar, bolji i ljepši od ovoga danas, sretnije ljude. Nadam se da ću to doživjeti za svoga života - ističe Šunjić.

Vesni je u njenom rodnom gradu bilo nemoguće ne postaviti jedno pitanje: “Gdje je danas budućnost Mostara?” Njen odgovor bio je jednostavan: “Budućnost je u vama!” Upravo je to i jedan od razloga objavljivanja knjige, pokazati šta se može postići i napraviti upornim radom.

Knjiga “Moja nedovršena priča” izazvala je ogroman interes, a priča je nedovršena, jer slijedi knjiga o ruskim godinama Vesne Šunjić, gdje je 1988. otišla iz Mostara. Posvetila ju je kćerci Marseli, koja je 2009. umrla od posljedica teške bolesti.

- Posljednji ispraćaj Marsele u Mostaru 28. februara 2009., kada je ogromna rijeka ljudi izronila iz svojih skrovišta, taj vremenski period, za to godišnje doba izuzetno sunčan i topao dan, vratio me je, zajedno sa Marselom, Mostaru - kaže Šunjić.

Vesna je za svoj rad dobila niz nagrada iz svijeta mode te brojna društvena priznanja, poput “Plakete grada Mostara”, “14. februarske nagrade”…

(BiznisInfo, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)