Izvor: Azra/ Autor: Kenan Bešlija

Decenijama je bila mnogo više od operne pjevačice i primadone Sarajevske opere. Bila je najpoznatije lice ovdašnje kulturne scene. Iako je rođena u Omišu u Dalmaciji i odrasla u Splitu, građani Sarajeva su je prihvatili kao najrođeniju. Postala je sinonim za kulturu i operu. U Sarajevu kada kažete „opera“, pomislite na Gertrudu Munitić. 

Od 2007. godine živi u Zagrebu, a razlozi zbog koji je otišla nikada nisu obznanjeni, no to i nije važno. Gertruda Munitić nije zaboravila Sarajevo, a ni ono nije zaboravilo nju.

– To da ja ljudima predstavljam operu, to je nevjerovatno. To je možda cilj svakog umjetnika mog ranga, da postigne te riječi što ste rekli, kada se misli opera, kaže se „Gertruda“. To je to, znači da sam uspjela u svojoj misiji koju mi je Bog odredio, a to je dati ovu vrstu umjetnosti širokoj publici, širokim masama, posebno djeci, da ne stvara bauk kod njih, nego da bude radost i veselje.  

- Nastupala sam u Osječkoj operi i onda sam bili u dilemi. Morala sam birati, Ili Evropa ili Zagreb ili Sarajevo. Jedan, tada poznati reditelj je gledao moju predstavu i rekao: „Ovu malu moramo dovući u Sarajevo, pa kako bilo“. Ponudili su mi jako dobre uvjete. Imala sam malo dijete i rekla sam da ga moram što prije dovesti sebi, jer je bilo kod mojih roditelja u Splitu. Objeručke sam prihvatila dolazak u Sarajevo. U roku godinu ili dvije, već sam bila primadona. Sarajevo me je odmah prihvatilo. Brzo sam dobila ulogu u seriji „Karađoz“ u kojoj je igrao preminuli Rejhan Demirdžić, tu sam bila hanuma Krvava Niger. Neko je Demirdžiću rekao: „Dobra ti je ona Krvava Nijagara“…Tako mi je i ostalo ime „Krvava Nijagara“. I tu sam osvojila publiku kroz emisiju koja je bila jako lijepa. Publika je mislila da sam Sarajka. Možda sam bila rođena za harem, ko to zna.

 Šta Vas tako snažno veže za Sarajevo?

– Ogromna ljubava njegovih ljudi. Gdje god dođem, kroz ovaj grad prođem samo s osmijehom, jer drugačije se i ne smije. Ovdje su me ljudi znali kao umjetnika, međutim, u ratu su me prepoznali kao osobu, kao čovjeka. Borila sam se na početku rata da djeca ne budu gladna, da imaju šta jesti. Krvavo sam se borila za njih, tri godine. Sve sam granate i metke uspjela izbjeći. To je nevjerovatno. Svoju ušteđevenu, sve sam dala da bi djeci bilo bolje u ovom gradu. To je moj doprinos gradu koji me toliko volio. To je grad čijim ulicama prolazim, a ljudi zastanu pokraj mene i kažu: „Zasjalo mi je svjetlo kada ste Vi tu“. To nije samo kompliment, to je istina koja boli iznutra. Na koncu, to vas i obavezuje. Jako volim Sarajevo. Ja sam ga izabrala kada sam mogla birati Beč, Osijek, Zagreb, Split, kad sam mogla ići gdje god sam htjela. Ništa me nije vuklo sebi kao Sarajevo, kada sam vidjela taj konglomerat svih religija. Tu su svi ljudi svijeta.

U prethodnom sistemu na operu se pomalo gledalo kao dio nenarodne, buržoaske kulture, kao nešto što ne pripada radničkoj klasi. O njoj je stvarana fama kao o nečemu teškom i kompliciranom. Zašto ste jako voljeli pjevati na našem jeziku?

– Od Boga sam dobila zadatak da operu privučem i dam narodu ponovo. Sjećam se jako dobro svih susreta s običnim ljudima koji bi, kada bih podigla visoki glas, samo onako zanijemili i ne bi znali o čemu se radi, onda bih otpjevala jednu lijepu ariju, Mizzetu iz „Boema“ i na našem jeziku. Uvijek sam voljela pjevati na našem jeziku, baš zbog takvih stvari, da ljudi razumiju povezanost u toj radnji. Tako da su kroz moj način koji je bio iskren, iz duše, to su mnogi režiseri rekli, ne samo da sam dobra i lijepa glamica, već i da kada pjevam narod me razumije. I moja dikcija je bila jako dobra, to moram priznati, tako su to ljudi zavoljeli kroz mene. Neću govoriti o svom fizikusu, takvom me Bog dao i takva sam.

 Iz Sarajeva ste otišli 2007.godine, da li se odlazak mogao izbjeći?

– Jako me je rat umorio i jednostavno sam morala otići da promijenim sve u jednom momentu, da bih se rasteretila toga i da bih se posetila svom duhovnom biću, vježbama, jogi i tako sam uspjela spasiti svoj svijet, svoje ime, sve što je moje i u meni, svoje zdravlje. Ne bih inače ovako izgledala u ovim godinama.

Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)