Emir Hadžihafizbegović jedan je od najpopularnijih glumaca koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Glumio je u desetinama filmova, predstava u koje je unio onaj ”glumački žar” koji rijetko ko može, u potpunosti nas uvodeći u lik koji tumači- piše Express.

Uvijek je isticao da je vjeran svojoj porodici, svojoj državi i poslu i kojim se bavi. Postigao je veliki uspjeh u regiji, i dalje radi, ne staje i ne misli stati dok god ga noge nosi.

Profesor Kusturica

Sa Emirom smo razgovarali o djetinjstvu u njegovom rodnom gradu, studiju na Akademiji scenskih umjetnosti, bitnim ulogama u filmovima i predstavama koje je ostvario, ali i porodici i tuzlanskoj Slobodi, čiji je vatreni navijač.

Kada neko spomene Tuzlu, čega se vi rado sjetite?

-A pa, rado se sjećam svoga djetinjstva u rodnom gradu. Tu je stadion Tušanj, pa Rukometni klub ”Jedinstvo”, Stelekt, Batva – moja ulica i naselje u kojem sam živio, Osnovna škola ”Jusuf Jakubović” koju sam pohađao, moji sjajni prijatelji, FK ”Sloboda”, KK ”Sloboda Dita”. Sve je to na određeni način obilježilo moje djetinjstvo o svega se sjećam.

A šta je obilježilo studentske dane u Sarajevu? Šta vam prvo pada na pamet?

-To su časovi glume, koje smo imali svaki dan od 16:00 do 19:00 sati i sve silne vježbe koje smo radili sa profesorom Emirom Kusturicom, budući da je on bio moj profesor i da sam u njegovoj klasi diplomirao. To je nekako prvo što mi pada napamet, a tiče se nastavnog i edukativnog procesa, a u pogledu van nastavnih aktivnosti, pa sjećam se Olimpijskih igara u Sarajevu. Tada sam bio druga godina Akademije. Sjećam se snimanja filma ”Otac na službenom putu”, onda iza Akademije smo stalno igrali mali fudbal, sarajevski kafići… To je to otprilike. Došao sam na Akademiju scenskih umjetnosti kada sam odslužio vojsku, jer ja sam bio prva generacija koja je išla u vojsku nakon Titove smrti. To je neka asocijacija na studentske dane.

Ostatak intervjua čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)