Izvor: Slobodna Dalmacija

Zbog čega su pojedini ljudi tako odvratni? Zbog čega im ništa nije sveto? Hoće li se neko popišati i na njihov grob kao što oni pišaju po internetu takve ode radosti zbog smrti jednog čovjeka? To se uvijek upitam kada umre neka naša poznata osoba, u ovom slučaju novinarska veličina Predrag Lucić. I onda na raznim forumima i ispod tekstova o njegovoj smrti i teškoj bolesti krenu nepametni izljevi internetskih trolova koji se raduju što je jedna osoba upravo ispustila dušu, a pritom je i jako patila. Štoviše likuju, pišu da će 'zavrtit janje', jer, eto, nema više neprijatelja Hrvatske.

Lucić je htio bolju Hrvatsku i zbog toga će on biti veći Hrvat od bilo kojeg trola skrivenog u nekom sobičku koji preko prljave tastature sipa mržnju. Je li mu Lucić kriv što je malen i jadan? Je li mu Lucić kriv što su ga sve vlasti pokrale? Je li mu Lucić kriv što ne vozi bolji automobil? Je li mu Lucić kriv što ima malu penziju? Naravno da nije, jer da je bilo po Luciću on bi i neprijatelju kruha dao.

Prije su se takve spodobe - koje jedva čekaju nečiju smrt - krile ispod lažnih profila, međutim sada te hijene i javno, bez skrivanja imena i prezimena pišu takve bljuvotine koje papir (a i internet) ne trpe. Kako se itko može radovati smrti čovjeka koji je pisao i od toga živio pošteno, derao i po desnici i ljevici, i po Tuđmanu i Miloševiću? Neki su ga voljeli, neki nisu, ali većina pristojnoga svijeta - i ako se ne slažu s tekstovima umrlog novinara - ne bi sipala gadarije i slavila njegovu bol i, na posljetku, smrt.

Zanimljivo, mnogi od tih internetskih komentatora nikada nisu ni čuli za Lucića, nikada ništa njegovo nisu ni pročitali, ali im je dovoljno bilo negdje čuti, pročitati da je nešto negdje pisao o zločinima u Domovinskom ratu, o korupciji i lopovluku, o...

Ako je i od trolova, previše je.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)