Lučki grad Cape Town na obali Južnoafričke Republike do kraja marta mogao bi u potpunosti ostati bez pitke vode. Potrošnja je sve veća, a u okolici grada već tri godine nije pala prava kiša. Lokalna vlast žuri s rješenjima koja bi potencijalno mogla pomoći - grade se postrojenja za desalinizaciju, mehanizmi za sakupljanje podzemnih voda i reciklažu vode.

U gradu od četiri miliona stanovnika građani moraju paziti na svaku potrošenu kap te ne trošiti više od 87 litara dnevno. Pranje automobila i bazeni su strogo zabranjeni, a čak su i kriket momčadi koje su u posjet zamoljene da se ne tuširaju duže od dvije minute.

Problemi s pitkom vodom nisu rezervirani samo za Cape Town, gotovo 850 miliona ljudi na planeti nema pristup čistoj pitkoj vodi, pokazuju statistike World Health Organization, a sve je više i dugotrajnih suša. Mnogo se vode, i u razvijenim društvima, gubi lošom infrastrukturom.

U zemljama u razvoju do 80 posto pitke vode izgubi se kroz pukotine, kaže njemačka konsultantska kuća GIZ specijalizirana za okoliš. Čak i u nekim dijelovima SAD-a do 50 posto vode 'nestane' u lošoj infrastrukturi.

Sve više tehnoloških kompanija fokusira se na menadžment vode - pametna rješenja za probleme vezane uz pitku vodu. Francuska kompanija CityTaps povezuje potrošnju u urbanim domovima sa sistemom na internetu koji vas obavijesti ako ste pretjerali s potrošnjom ili se voda negdje gubi. Sistem se upravo isprobava u kvartovima u Nigeriji. Korisnici mogu kupovati 'vodu na kredit' preko pametnih telefona i kontrolirati koliko se potroši, te platiti samo koliko odluče potrošiti. Kada su pri kraju 'kredita' alarm se oglasi, i ako ne nadodaju na račun zatvara se i voda.

Sistem omogućava i detekciju oštećenja preko kojih se gubi voda. Kompanije koje se bave saniranjem oštećenja koriste dronove i satelite, a ponekada i 'rašlje' - iako naučnici tvrde da se rašljama ne može pronaći pitka voda, zaposlenici kažu kako im je to više puta pomoglo da se usmjere na pravi put.

- Internet nam nudi sve više mogućnosti za tehnologiju vezanu uz pitku vodu, posebno kada možemo potrošnju gledati i pratiti gotovo u trenutku kada se događa - rekao je Gregoire Landel, direktor CityTaps.

Racionalno korištenje resursa pitke vode također štedi na struji i reagensima potrebnim za proizvodnju pitke vode. Tehnologija se koristi i za 'žetvu' pitke vode iz novih izvora, pa tako američka kompanija WaterSeer razvija mašinu koja skuplja vodu (vlagu) iz zraka. Vanjski ventilator uvlači zrak u podzemnu prostoriju gdje se kondenzira vlaka. Tvrtka kaže da se voda može proizvesti s manje od sto vata (w) struje - što je dovoljno za napajanje jedne starinske žarulje.

- I individualci i kompanije pridonose inovativnim solucijama, zato što lakše prihvaćaju promjene i novitete nego državne kompanije koje su sputane regulatornim tijelima i rigidnim procesom donošenja odluka - kaže Nancy Curtis iz WaterSeer-a i naglašava kako bi društvo od 500 stanovnika godišnje moglo 'uštedjeti' 150 miliona litara godišnje korištenjem njihovog aparata.

- Najveći problem je ljudima dovesti vodu tamo gdje je uopće nema. Većina rješenja radi odlično u urbanim sredinama, no što je s onima koji pješače kilometre kako bi došli do presušenog bunara - kaže Alexandros Makarigakis iz UNESCO-vog hidrološkog programa.

- Tehnologija za povezati ljude na vodu postoji iz doba starog Egipta, to nije problem. Problem je organizirati se, a to je na vlasti i državnim tijelima, naravno uz potporu privatnog sektora - kaže Vincent Casey iz WaterAid-a, udruge koja je širom sušnih područja postavila 'vodomate' koje građani mogu podići uz malu subvenciju države. Problem pitke vode dodatno je pojačan globalnim zatopljenjem i radikalnim klimatskim promjenama.

(Express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)