Od malena sam naučena da su prave stvari u nama, a ne one kojima smo okruženi, i odgojena da stalno tragam za novim i nepoznatim. Uz to, volim prirodu i fotografiju, pa samim tim i putovanja koja su za mene uvijek izazov - kaže Bugojanka Sanja Krnjajić.

Prvi put je, veli, imala priliku da 1988. upozna gradove i kulture izvan granica BiH, i da ode na putovanje koje joj je “ostavilo slobodu da sama vidi ono što želi”.

- Možda imam specifične hobije i interese u smislu da me ne zanimaju stvari koje su namijenjene turistima. Naravno, postoje neke tačke koje se ne mogu zaobići kao što su u našoj zemlji, primjerice, Sarajevo ili Mostar, ali uvijek više volim posjetiti krajeve, kojih nema u turističkim rutama - rekla je za Fenu Krnjajić.

Dodaje da je dosad bila u oko pedeset zemalja svijeta, te da svoje godišnje odmore uglavnom kombinira s volonterskim radom u mjestima koja posjećuje.

- Tako sam 2007. i 2008. bila u Keniji i dva mjeseca volontirala u jednoj maloj zajednici na otoku Šimoni. Izdvojila bih, također, posjetu skloništu za divlje životinje na Tajlandu. Ovo su iskustva koja se ne mogu porediti s dvomjesečnim putovanjem kroz zemlje Južne Amerike i stanovanjem u jednoj porodici na Kubi - smatra ona.

Neprocjenjiva su, dodala je Krnjajić, iskustva iz daleke Šri Lanke koja bi se, zbog  načina na koji se njeni žitelji odnose prema turistima, mogla nazvati “zemljom osmijeha”, te Južne Koreje iz koje je donijela nezaboravne uspomene i oko 2.000 fotografija.

To su, kaže, dragocjene stvari, koje ne bi mijenjala ni za šta drugo, ali bi rado neke od njih, da je u prilici i da može, primjenila u BiH za koju smatra da itekako ima šta ponuditi turistima - strancima.

- Ja ne idem na putovanja da stečena iskustva upoređujem sa stanjem u svojoj zemlji, već da saznam i vidim nešto novo. Ali, generalno, mislim sa smo mi previše ozbiljni i nekako pesimistični i smrknuti da vidimo svu tu ljepotu koja samo čeka da se istraži - ustvrdila je.

Ponekad joj se učini, kaže, da su putovanja na koja ide “vrtuljak koji je uvijek odvede na destinacije koje se pamte čitavog života”.

- Jer, dok se spremam veoma sam ushićena, pomalo i zabrinuta da li sam spakovala sve što mi treba, kakav će biti let, put, i grupa. Naravno, sve to nestane onda kada prvi put udahnem mirise novog mjesta i ugledam prizore koji, jednostavno, očaraju ljepotom svakoga ko ima priliku da ih vidi -  kaže.

Priznaje kako bi između novog automobila ili namještaja, i nekog zanimljivog putovanja, uvijek izabrala ovo drugo, te da putovanja za koja se odlučuje nisu skupa.

- Avanturistička putovanja najčešće znače jeftine avionske karte, manji luksuz, duža čekanja, jeftin smještaj, ishranu u manjim restoranima i na uličnim štandovima, i kupovinu suvenira od lokalnih proizvođača. Ne privlače me visokorazvijene, i zemlje koje imaju loš odnos prema životinjama, kao i one u kojima su ljudska prava narušena, i njih bih najradije zaobišla u svojim planovima - naglasila je.

Za razliku od tih zemalja, ima i onih koje su je “emotivno uzele i osvojile, ali i rastužile”, poput Kambodže, u koju bi se uvijek vratila na nekoliko mjeseci da volontira s djecom - žrtvama mina.

- Taj tužni dio njihove istorije me posebno pogađa, i kao da imam neku dužnost ponovo posjetiti svu ljepotu koju mi je ta zemlja pružila, i sresti se s ljudima koji su prekrasni, dobronamjerni i dobrodušni - kaže Krnjajić.

Upitana, na kraju, da li razmišlja o nekom novom putovanju ova Bugojanka kaže da još uvijek nije odredila gdje će tačno ići, ali da bi voljela da to budu neke zemlje Centralne Amerike.

Interesantno je da po povratku kući ona mjesecima pregledava fotografije napravljene fotoaparatom koji je, uz udobnu obuću, obavezan dio opreme u njenoj putnoj torbi, odabirući one najinteresantnije za različite albume i putopise, koje kasnije ponekad prezentira javnosti.

Veliku pažnju ljubitelja prirode, fotografije i putovanja, izazvala je njena fotoreportaža “Između Crnog mora i dva Kavkaza: Gruzija i Armenija, Broš koji spaja Evropu i Aziju”, koju je nedavno predstavila u sklopu Teatarskog internacionalnog festivala u Bugojnu (TIFBU).

(FENA/md)