Sve više mladih u Njemačkoj puši nargilu. Mnogi uživaju u višesatnom „pućkanju“ i druženju? No liječnici ukazuju na to da je pušenje nargile opasnije od pušenja cigareta - piše Deutsche Welle.

Nargile izgledaju bezopasno. Dapače, za mnoge su ove orijentalne naprave za pušenje pojam za ugodan boravak u barovima i opušteno druženje. Pogotovo je kod mladih u Njemačkoj ova sprava iz „Tisuću i jedne noći" posljednjih godina postala vrlo popularna alternativa cigareti. Prema izvješću zdravstvenog osiguranja DAK, svaki drugi gimnazijalac je već probao duhan iz „vodene lule", 15 posto se smatra redovitim konzumentima.

Manje pušača, više „nargilaša"

Nargila-barovi niču poput gljiva poslije kiše i malo kome je dosad smetao ovaj trend. No stručnjaci sada zvone na uzbunu. „Pušenje uz pomoć nargile je u najmanju ruku isto tako opasno kao i pušenje cigareta", smatra Sven Dreyer iz Liječničke komore savezne pokrajine Sjeverno  Porajnje i Vestfalije. S jedne strane je pozitivan trend po kojem sve manje mladih poseže za cigaretom. Najnovije statistike Saveznog ureda za zdravstveno prosvjećivanje pokazuje da je od 2001. broj pušača u dobi između 12 i 17 godina pao s 27,5 na 7,4 posto. No umjesto cigarete mnogi posežu za nargilom koja nije manje opasna. Dapače.

„Pućkanje" opasnije od pušenja cigareta

Nargile s duhanom izazivaju isti učinak po zdravlje kao i cigarete, smanjuju kapacitet pluća i povećavaju opasnost od raka. „Jedna nargila s duhanom sadrži deset do dvadeset puta veću količinu nikotina od cigarete", kaže Dreyer. Tko svakodnevno poseže za nargilom može isto tako popušiti deset cigareta. Umjesto duhana u nargilama se može doduše konzumirati i aromatične tvari koje ne sadrži duhan. No o sastavu ovog materijala za pušenje se ne zna mnogo. Ali bez obzira radi li se o duhanu ili "mirisnom kamenju", Dreyer nargile smatra izuzetno opasnim iz jednog drugog razloga. „Kod nargila postoji i opasnost od trovanja ugljičnim monoksidom koji se oslobađa pri izgaranju ugljena kojim se loži nargila. Dreyer se u svojoj svakodnevici susretao s pacijentima koji su nakon konzumacije nargile zbog trovanja ugljičnim monoksidom bili podvrgnuti liječenju u hiperbaričnoj komori. „Radi se o hemoglobinu preopterećenom ugljičnim monoksidom. Kod nepušača je postotak ovog hemoglobina oko jedan posto. Kod pušača 10 a kod pušača nargila nerijetko dosežu vrijednosti od 20 što se smatra trovanjem", kaže Dreyer.

Pasivno pušenje

No za trovanje nije čak ni nužno ni da sami potežete iz nargile. Dovoljno je da se neko vrijeme zadržite u prostoru u kojem se nalaze pušači nargila. Na orijentu se nargile često puše na otvorenom, ali na Zapadu se uglavnom radi o zatvorenim prostorijama. Pasivno pušenje je dovoljno za otrovanje, jer se ugljični monoksid širi čitavom prostorijom. Liječnička komora je zato nedavno zatražila da se po nargila barovima postave alarmni uređaji koji reagiraju na povećane koncentracije ugljičnog monoksida. No liječnici su pesimistični. „Šanse da se vlasnici barova natjeraju na ugradnju ovakvih uređaja su vrlo male. Jednostavno ne postoji državna institucija koja bi se osjećala odgovornom za provođenje i kontrolu ovakve zabrane", rezignirano zaključuje Dreyer.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)