Suzana Vasiljević je dama koja u stopu prati predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na skoro svim putovanjima, nastupima i sastancima na najvišem nivou. Ona je jedan od njegovih najbližih saradnika i savjetnica je za medije.

Ekskluzivno za Alo! otkrila je kako je raditi sa Vučićem, ali i mnoštvo anegdota iz njihove radne svakodnevice. Vasiljevićeva je prvi put govorila i o svom privatnom životu, ljubavi, porodici...

Kada ste zvanično postali Vučićeva savjetnica za medije?

- Sa njim sam počela da radim 27. jula 2012, kada je formirana Vlada. Tada je bio potpredsjednik Vlade i ministar odbrane. Vučić, Aleksa Jokić i ja smo prvi ušli u njegov kabinet te godine.

Čime ste se bavili prije toga?

- Studirala sam novinarstvo u Njemačkoj, a kameru na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Ovo prvo nisam završila u Njemačkoj, vratila sam se u Beograd. To je bilo vrijeme kada je počinjao rat u Jugoslaviji, svi su bježali odavde ka inostranstvu, ja sam se vratila kući, jer su mi prijatelji i porodica bili ovdje. Radila sam za „Jutel“, pa sam prešla u austrijsku televiziju, pošto je meni prvi jezik njemački. Poslije toga sam 1994. počela da radim za BBC i tamo sam ostala 14 godina, na dokumentarnom programu. Radila sam seriju „Umiranje Jugoslavije“, „Pad Miloševića“ i više od 40 dokumentarnih filmova za BBC. Imala sam i svoju produkciju. Radila sam dva filma: jedan je o Ivanu Stamboliću, a drugi o Srebrenici, za koji sam dobila mnogobrojne nagrade širom svijeta. U Vladi sam počela da radim 2004. na poziv Srđana Đurića, u vrijeme dok je Vojislav Koštunica bio premijer. Nakon toga me je Ivica Dačić pozvao u MUP 2008. i tamo sam dvije i pol godine radila na mjestu šefa Biroa za medije. Onda sam napravila pauzu od godinu i po i prešla u JP „Srbijašume“, gdje sam bila direktor odjeljenja za komunikacije. Vučić me je na prijemu u Ambasadi Njemačke, dva mjeseca prije formiranje Vlade, preko mog tadašnjeg partnera, a njegovog prijatelja, pitao da li želim da radim za njega.

Sjećate li se tog susreta?

- Na engleskom me je pitao: „Do you want to work for me?“ Nakon toga smo se nekoliko puta sreli u SNS-u i moj jedini uslov je bio da mogu da komuniciram direktno sa njim i da su mi potrebni ljudi sa kojima radim i tehnika koju sam htjela da imam.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

(Alo, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)