Sve češće u posljednje vrijeme slušamo o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine. 'Odljev mozgova' i sindrom odlaska u inostranstvo 'trbuhom za kruhom' tužan su dio naše svakodnevice. No s druge strane, ima i onih koji se još uvijek rado vraćaju u svoju domovinu i u njoj pokušavaju ostvariti uslove za dostojanstven život.

Povodom jutrošnje priče o povratnicima i srednjoškolcu Dariu Lončareviću koji se vratio iz Italije u Sarajevo i ovdje zasnovao projekat 'Fabrika promjene', redakciji DEPO portala obratila se majka mladića koji je uradio nešto slično, sa željom da njenu priču pročita što više ljudi.

Kako ističe sama majka Ada, žalosno je da omladina napušta BiH jer na mladima je budućnost jedne države, i za to su zaduženi Vlada i oni koji su kompetentni da daju šansu mladima da ne napuštaju svoja ognjišta i dodaje: Jer, ako smo morali kada je rat bio, ne moraju nam djeca sad.

Priču majke Ade prenosimo u cijelosti:

Čitam hrabru odluku o mladiću koji je napustio Italiju i vratio se u BiH pa evo da vam i ja ispričam sudbinu mog sina. I mi živimo u Italiji već 25, godina.

Moj sin je imao samo tri godine kada smo došli u Italiju '92. godine. Prije pet godina moj sin kupuje kartu za BiH i odlazi, vraća se u Bosnu da živi poslije 23 godine provedene u Italiji.

Živi u Bosni već 4 godine, radio je sve poslove poštene kada je tek otišao, a onda odlučio da se zaposli u rudniku. Bio je sretan, primili su ga i radi u jami kao rudar, moj sin ponos, moj Bog da mi ga čuva, kao i sve Rudare svijeta .

Morao je, jer nije imao izbora, ma pošten posao za njega je sve. Ima višu srednju školu završenu i diplomirani je mašinski inspektor.

Ja kao majka molim za njega da mi ga Bog čuva, težak je posao rudara, i poštujem njegovu odluku jer sada je on već čovjek zreo sa 29 godina i normalno da sam odlučuje za svoj život.

Mnogi su ga ismijavali u Bosni jer se vratio, i da zašto nije ostao gdje je cijeli život živio, u Italiji, ali on nije obraćao pažnju na kritike, već uza sve poteškoće hrabro prihvatio život u svojoj državi.

Žalosno je da omladina napušta BiH jer na mladima je budućnost jedne države, i za to su zaduženi Vlada i oni koji su kompetentni da daju šansu mladima da ne napuštaju svoja ognjišta jer, ako smo morali kada je rat bio, ne moraju nam djeca sad - završava svoju priču majka Ada uz riječi:

Htjela sam samo da napišem djelić priče mog sina koji je jedan od rijetkih koji je u Evropi sanjao da se vrati u BIH a ne obrnuto.
Jedina mu je briga da mu daju stalni ugovor dijete moje, Bog da mi ga cuva.
 

(Foto: Ilustracija/ DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)