Izvor: Telegram.hr; Piše: Goranko Fižulić

Hidroelektrana Orlovac u općini Otok nedaleko od Sinja sagrađena je 1973. godine. Tri turbine ukupne snage 237 MW proizvedene su u slovenskom Litostroju, a Končar je isporučio sinkrone generatore. Sve je izvedeno kao zajednički projekt SR Hrvatske i SR BiH jer je za potrebe hidroelektrane trebalo na dijelu Livanjskog polja stvoriti akumulacijsko Buško jezero kao jedno od većih umjetnih jezera u Europi.

Buško blato ili jezero ima ukupnu površinu od 55,8km2, dvije trećine jezera nalazi se u općini Tomislavgrad, a jedna trećina u općini Livno. Na teritoriju BiH nalazi se i kompenzacijski bazen Lipa koji je povezan reverzibilnim kanalom s Buškim blatom. Iz Lipskog jezera ispod masiva Kamešnice voda se dovodi tlačnim tunelom duljine 12 km na hrvatsku stranu, do turbina HE Orlovac.

Hrvatska i BiH nisu potpisale ugovor za korištenje voda

Prema službenim podacima HEP-a HE Orlovac proizvela je 2015. 395 GWh ili nešto manje od 7% ukupno proizvedene električne energije u 26 hrvatskih hidroelektrana. Te godine HEP je platio doprinose i koncesije za vodu te naknadu za pročišćavanje i odvodnju voda u iznosu od 83,4 milijuna kuna ili 0,32 do 0,80 kn po m3, ovisno o kvaliteti vode. Hrvatska i BiH nisu nikada potpisale međudržavni ugovor o naknadi za korištenje vode iz Buškog jezera. HEP i danas koristi vodu iz tog akumulacijskog jezera temeljem “Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša Hrvatske republike Herceg-Bosne” od 6. svibnja 1996.

Republika Herceg-Bosna formalno je ugašena tri mjeseca kasnije, ali HEP je narednih dvadeset godina nastavio koristiti vode na teritoriju susjedne države plaćajući simboličnu naknadu dvjema općinama, Tomislavgradu i Livnu, koja od 2009. iznosi 0,005 eura za proizvedeni KWh u Orlovcu. Od 1996. do 2002. naknada se plaćala po m2 potopljenog zemljišta i kubičnom metru vode u jezeru, cca 500 tisuća eura godišnje, a od 2002. do 2009. iznosila je 0,0025 eura po KWh ili oko 800 tisuća eura godišnje. Te dvije općine, inače s većinskim hrvatskim stanovništvom, na temelju toga ostvarile su prihod u 2016. od 1,75 milijuna eura. Svi dosadašnji napori službenog Sarajeva da se to pitanje regulira međudržavnim ugovorom koji bi odredio pravičniju naknadu za korištenja vode završili su neuspjehom.

Međudržavni sporazum o korištenju Buškog jezera

HEP upravlja postrojenjima na Buškom jezeru i u okolici putem svojeg društva kćeri Crpna stanica Buško Blato d.o.o. sa sjedištem u Livnu u BiH. Kada je to trgovačko društvo 2013. nakon objavljenog natječaja za generalni remont crpke-turbine posao povjerilo karlovačkoj Tvornici turbina d.o.o., hrvatska Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave zaprimila je žalbu njihovog karlovačkog konkurenta uvjerenog kako hrvatski zakoni vrijede i u Livnu. Žalba je naravno morala biti odbačena jer Državna komisija RH ipak ne može odlučivati o mogućim nepravilnostima u javnim natječajima koje raspisuju pravne osobe u susjednoj državi. Ta anegdota samo je jedan od bezbroj primjera paternalističkog odnosa dobrog dijela ovdašnje politike i javnosti prema BiH.

U studenom 2016. predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić najavio je da će na zajedničkoj sjednici vlada RH i BiH napokon biti raspravljeno i korištenje voda iz Buškog jezera. Dan prije sjednice održane 7. srpnja ove godine ministar vanjske trgovine u Vladi BiH Mirko Šarović kao jednu od ključnih točaka dnevnog reda najavio je raspravu o “međudržavnom sporazumu o korištenju Buškog jezera”. Nakon završetka sjednice o toj temi više nije bilo ni riječi. Očito da hrvatska strana nije pokazala dovoljno interesa da međudržavnim ugovorom regulira korištenje vodnog dobra na teritoriju susjedne države od strane vlastite kompanije.

Spektakularan slučaj ambasadorice Željane Zovko

Prije nešto više od godine dana pisao sam o slučaju nove hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Željane Zovko. Gospođa Zovko bila je do studenog 2016. Njena ekselencija ambasadorica BiH u Republici Italiji i nerezidentna ambasadorica BiH u Republici Malti i Republici San Marino. Taj jedinstveni slučaj da karijerni diplomat jedne države prekine svoj veleposlanički mandat, treći po redu, kako bi postao europski zastupnik stranke iz druge države, simbol je hrvatske politike prema BiH.

Samo u takvoj politici moguće je da Andrej Plenković i vrh HDZ-a nakon haške presude “šestorki” najprije dva dana u Zagrebu vijećaju s trenutnim predsjedateljem Predsjedništva BiH Draganom Čovićem. I onda u maniri izvanrednog stanja, nakon jednog dana pauze, upriliče dvodnevni posjet hrvatskog predsjednika Vlade Mostaru, ali uz potpuno ignoriranje činjenice da je Predsjedništvo BiH kolektivno tijelo koje ima svog bošnjačkog i srpskog člana i da je Vijeće ministara BiH pandan Vladi RH.

Prema službenim internetskim stranicama Vlade RH to je bio “radni posjet predsjednika Vlade Mostaru” gdje je “razgovarao s predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora i predstavnicima braniteljskih udruga o odnosima Hrvatske i BiH te o trenutnom stanju u BiH”. Autor ovih redaka valjda vjeruje da je posve normalno da hrvatski premijer razgovara s ratnim veteranima o odnosima dvije države i o trenutnom stanju u njihovoj državi. Onda ne treba previše čuditi što na službenim internetskim stranicama Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH nema ni riječi o tom “radnom posjetu” hrvatskog premijera.

Metafore jedne promašene, propale politike

Prema popisu stanovništva iz 2013. u BiH živi 3,5 milijuna stanovnika, a od tog broja 15,43 posto su Hrvati, njih 545 tisuća. To je čak 215 tisuća manje nego 1991. Na prvom popisu stanovništva nakon Drugog svjetskog rata održanom 1948. Hrvata je bilo 614 tisuća i činili su 24 posto ukupnog stanovništva susjedne države. Znači, od 1948. do 1991. u SR BiH broj Hrvata narastao je za 146 tisuća, ali se njihov udio u ukupnom broju stanovnika smanjio s 24 posto na 17,38 posto. Zahvaljujući ponajviše politici najveće hrvatske političke stranke s obje strane granice, broj Hrvata u BiH danas je manji nego 1931. A samo jedan od 15 najvećih gradova, Mostar, ima većinsko hrvatsko stanovništvo.

Buško blato i Željana Zovko samo su metafore jedne promašene i propale politike prema susjednoj državi. Recentna događanja omogućila su Bakiru Izetbegoviću da javno izgovori poruku vladajućima u Zagrebu: “Hrvatska treba emancipirati samu sebe umjesto da to nudi BiH”. Jer, ako hrvatska politika stvarno želi vidjeti BiH u Europskoj uniji, onda ne može zbog lovljenja izbornih glasova i unutarnjih političkih potreba ignorirati i ponižavati Sarajevo te činiti susjednoj državi ono što sama ne bi dozvolila da joj netko drugi radi. Kako kaže jedan od važnijih stranih veleposlanika u Zagrebu: “Prestali ste biti rješenje za Balkan. Sad ste samo dio problema”.

(Telegram.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)