Izvor: Al Jazeera

Piše: Benjamin Butković

Dragan Čović, bez sumnje, najutjecajniji hrvatski političar u Bosni i Hercegovini, za manje od 15 dana napravio je "pet ličnih grešaka" na političkom terenu u Bosni i Hercegovini, a već je počeo osjećati njihove posljedice i u međunarodnim kontaktima. Uvjet bez kojeg se ne može pratiti ova analiza je činjenica da Čović trenutno obnaša funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Prva lična je gromoglasno ćutanje na prvostepenu presudu Ratku Mladiću. Formalno opravdanje je da ne komentira nepravomoćne presude. Po nekoj logici, ako se nešto u djelovanju sudova makar malo može komentirati, to su prvostepene presude. Pravomoćne su konačne i o njima se zalud troše riječi. Za žrtve izostanak jasno definiranog stava je uvreda, jer pokazuje ignoriranje i nezainteresiranost. Žrtve, kao ni zločinci, nemaju nacionalnost, ali kako se na političkoj ravni u ovoj zemlji sve promatra kroz uski nacionalni okvir, važno je napomenuti da je, prema podacima demografske službe Tužilaštva u Hagu, u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini ubijeno 8.858 Hrvata. Tome broju treba dodati nestale Hrvate za kojima se još traga. Da li su te žrtve i članovi njihovih porodica zaslužile bilo kakvu poruku njihovog političkog lidera? Prema Čovićevom ponašanju - nisu.

Primjetna je u ovom kontekstu i Čovićeva nezainteresiranost za položaj Hrvata koji su ostali živjeti na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska. Osvjedočeni borac za njihova, ali ne samo njihova, prava biskup Franjo Komarica na isti način je ostao bez podrške kada se, zbog svojih kritika na račun entitetskih vlasti prema poziciji Hrvata, našao na meti apsolutnog vladara života u RS-u Milorada Dodika. Čović je tada lakonski poručio novinarima da nije siguran da se javnom komunikacijom o tom sukobu može pomoći. "Ogradit ću se kada je riječ o komunikaciji o tom problemu", odgovorio je Čović.

'Neka čeka evropski put'

Čović se žrtava sjetio nakon presude najvišim ratnim zvaničnicima bivše samoproglašene hrvatske republike Herceg-Bosna. Ali, i tu je sporan kontekst. Nije to bila primarna briga za žrtve, nego pokušaj relativiziranja počinjenih zločina, ukazujući, potpuno opravdano, da je žrtava bilo i među Hrvatima i da su i nad njima počinjeni zločini. Politički lider koji je u ovom mandatu člana državnog Presjedništva svoju poziciju gradio na aktivnom promicanju evropskih perspektiva, sve je srušio potpuno neprimjerenom reakcijom na presudu Prliću i ostalima.

Čović je tada napravio drugu grešku, doslovno rekavši: "Naš zadatak je da ohrabrimo naše ljude i da sa dovoljno samopouzdanja kažem da smo mi ipak neka vlast u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i da naše zalaganje za europski put imalo je svoju cijenu. Mi ćemo danas jasno kazati da ako treba da čeka europski put, neka dugo čeka, ali ćemo se prije izboriti za svakog časnog predstavnika Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini". Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, podlegavši emocijama, od promicatelja evropskih vrijednosti, srozao se na političara ekstremno lokalnih dometa.

Najblaže rečeno, nije racionalno dovoditi u vezu pravomoćnu presudu Prliću i drugima, ma koliko ona po političke ciljeve bila pogubna, s evropskim integracijama Bosne i Hercegovine. Da li je cijena o kojoj Čović govori bila zaboraviti i zanemariti posljedice zločina koji su u ime bivše samozvane hrvatske republike Herceg-Bosna počinjeni? Upitno je i objašnjenje zbog čega bi, eto, evropski put dugo bio na čekanju, jer se treba izboriti za svakog časnog pripadnika HVO-a i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Svi časni pripadnici vojne formacije, a posebno Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu i ne smiju biti dovedeni u kontekst počinjenih i dokazanih zločina. Oni su čast dokazali svojim praktičnim djelovanjem.

Presuda u Hagu je izrečena pojedincima, dokazani udruženi zločinački poduhvat odnosi se na poimenično pobrojane zvaničnike Republike Hrvatske, koji su, kako je Tužilaštvo dokumentiralo, a Sud van razumne sumnje prihvatio, sudjelovali u planiranju zločina i komadanju susjedne zemlje. Licemjerno je podmetanje kolektivne krivice, više potencirano od sadašnjeg hrvatskog političkog vrha i nasljednika presuđenog političkog koncepta, nego od drugih. Sud u Hagu nije presudio Hrvatskoj kao državi, nije izrekao kaznu pripadnicima HVO-a, ni Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Pri izricanju presuda svaki od presuđenih prozvan je poimenično.

Ostatak teksta čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)