Izvor: Jutarnji.hr/ Autor: Živana Šušak Živković

Sve je počelo iznenada. Bilo je ljeto, vrućine kakve ovaj grad dugo nije prolazio. Početak avgusta i prva tužna vijest, otišao je jedan od najplodnijih producenata i muzičara, Remi Kazinoti. Među prijateljima i kolegama na ispraćaju Remija na splitskom Gradskom groblju Lovrinac bio je i Oliver Dragojević. Trebao je biti u posljednjoj počasnoj straži, uz lijes svojega prijatelja. No, Oliveru je pozlilo. Sjeo je sa strane, kazao je da neko vrijeme pije antibiotike, ali da je razlog zbog kojeg ga je oblio znoj i obuzela slabost vjerojatno vrućina.

Niko u tom trenutku nije ni u primisli imao da je Oliver teško bolestan. Nije se praktički ni spomenuo taj događaj s ispraćaja sve do otprilike dva tjedna poslije. Kada je, 24. avgusta, javnost saznala da mu je dijagnosticiran tumor na plućima. Neoperabilan.

Šok i tuga, kako među prijateljima sa scene tako i među njegovom vjernom i brojnom publikom. Kolege i prijatelji nisu potiskivali emocije. “Mislim da je on najbolji čovjek u našem narodu”, poručio je Gibonni na koncertu nazvavši ga bratom.

“Oliver je pozitivno tvrdoglav i pitanje je samo vremena kada će se oporaviti jer on treba glazbu, mi trebamo njega i on to zna”, govorio je Grašo prije mjesec dana.

Interes javnosti i medija za zdravstveno stanje najpopularnijeg hrvatskog pjevača bio je golem. Interes je sasvim razumljiv. Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se može pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Opera Houseu u Sydneyju.

Višestruki je dobitnik Porina, brojnih nagrada uključujući niz sa Splitskog festivala gdje je počeo glazbenu karijeru. Punio je dvorane gdje god bi se pojavio, nema te nagrade koju nije dobio, zvijezde koju nije dosegnuo, a Oliver je ostao Oliver tijekom svih 50 godina glazbene karijere. I to je možda najvažnije svima koji ga vole.

S kapicom na glavi, najčešće s rukama nonšalantno u džepovima, bilo da preko Rive šeta ili u Getu uživa u kavi, bilo da je s unucima u šetnji, nimalo ohol niti uobražen. Zastane rado, proćakula, uvijek iskren u reakcijama. 'Normalan čovik', rekli bi Splićani. Kao sitan, ali zapravo velik detalj koji govori kolika je jednostavnost jedne od najvećih zvijezda hrvatske glazbe izdvojimo i to da je sve ove godine fiksni broj telefona Olivera javan.

Ipak, Dragojević o bolesti nije želio govoriti. To je osobna stvar, govorio je naglašavajući kako mu je potreban mir. Ta se želja uglavnom poštovala.

Oliver Dragojević odlučio se liječiti u Hrvatskoj. Brigu o njegovu zdravlju preuzeli su vodeći domaći onkolozi na čijem je čelu prof. dr. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC Split.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.