Svojim samoubistvom Slobodan Praljak uskratio je dio zadovoljštine žrtvama koje je ostavio iza sebe, stav je Richarda Goldstona, prvog tužioca Međunarodnog tribunala za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) u Hagu.

 

Ovaj Južnoafrikanac danas je u penziji, ali vrlo aktivan u naučnim i pravnim krugovima.

- Smrt tog čovjeka je događaj velikog žaljenja posljednje dane rada Tribunala. Na neki način, žrtve su tim činom uskraćene. One nisu dobile punu pravdu - rekao je Goldston u ekskluzivnom intervjuu za Dnevni avaz.

 

Tribunal 31. decembra definitivno zatvora svoja vrata. 

 

- Priznanje koje su žrtve za svoja stradanja dobile, najvažnije je dostignuće Tribunala. Govorimo o hiljadama i hiljadama ljudi na području bivše Jugoslavije koje su prošle pakao. U mnogo slučajeva, to je priznanje došlo jako kasno, ali čak i tada imalo je svoj značaj i težinu. I to se pokazalo kroz reakcije brojnih žrtava koje su, naprimjer, prošle sedmice ispratile presudu Mladiću. Onda, oba tribunala, i za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu, pokazala su da su u stanju provesti pošteno suđenje - rekao je Goldson, odgovarajuću na pitanje o učinku Haškog tribunala. 

 

Na početku, kaže dalje, nije bilo mnogo onih koji su vjerovali da će tužioci, sudije, istražitelji iz svih dijelova svijeta biti kadri zajedno raditi.

 

- To su ljudi koji dolaze iz različitih pravnih sistema, govore različitim jezicima i imaju različita iskustva. A uspjeli su uspostaviti funkcionalan i učinkovit međunarodni krivični sud!

 

Uspjeli su, bez obzira na razlike, stvoriti nešto što niko ozbiljan ni je mogao osporiti. Niko relevantan nije mogao naći argumente da suđenja pred jednim ipak ad hoc sudom nisu provedena pravedno, prema standardima međunarodne pravde - istakao je prvi tužilac ICTY-a. 

 

Takođe, istako je da je ICTY snažno doprinio poštivanju zakona i običaja ratovanja.

- Rat na prostoru bivše Jugoslavije počeo je kao međunarodni oružani sukob. Kraj ratova, međutim, više nije bio takav. E, onda su sudije ICTY-a tu razliku svele na takvu mjeru da je ona skoro pa nestala. To je značilo da tužioci više nisu morali prvo ustanovljavati jesu li zločini činjeni u kontekstu međunarodnog ili unutrašnjeg sukoba.

 

Ovi, kao i još neki napreci u pravu, pokazali su važnost praktičnog pokazivanja koliko se u dešavanjima zanemarivalo zakonito postupanje. Sve je to vodilo prema aksiomu da tužioci mogu optužiti i vodeće aktere sukoba, poput Radovana Karadžića i/ili Slobodana Miloševića. Uspjesi oba tribunala doveli su do uspostave ICC-a.

 

No, bilo je i neuspjeha! U prvom redu je brzina ili sporost da se optuženi izvedu pred lice pravde. Odgovorne vlasti, posebno one u regionu konflikta, ali i država koje su na terenu imale svoje vojnike, presporo su radile na provođenju onoga što nam je u mandat dalo Vijeće sigurnosti - smatra Goldston. 

 

Drugi neuspjeh je, po njegovim riječima, da prisustvo i rad tribunala nisu doveli do veće spoznaje koja bi navela potencijalne zločince da se suzdrže od svojih nedjela.

 

- ICTY nije uradio dovoljno na ohrabrenju pomirenja, mada je jasno da je čak i sada historija mržnje i prezira jednih prema drugima na Balkanu naprosto prejaka - istako je prvi tužioc ICTY-a.  

 

Na pitanje je li i koliko je ICTY bio instrument u rukama (zapadnih) sila, Goldston je rekao: "Ne! Nije politika vodila procese pred Tribunalom.

 

- To je isključivo bilo u rukama sudija i tužilaca. Oni su bili potpuno nezavisni i ona je u cijelosti poštivana i od Ujedinjenih naroda i od država članica - istakao je u intervjuu za Dnevni avaz.   

 

Dodao je da se kao glavni tužilac nikad nije susreo ni s pokušajem političkog utjecaja ili političkih zahtjeva.

 

(FENA/md)